Slobodna DalmacijaSplit

Životna priča vlasnice poznate splitske konobe: Novac za pokretanje posla dala mi je baka, sad nas je korona zatvorila, bez kava i dostava propala bih

Opet sam na prozorčiću, kao što sam bila prije sedam godina kad sam se počela baviti ugostiteljstvom, kaže uz osmijeh Jelena Tabak, vlasnica konobe “Dujkin dvor” dok u poslijepodnevnim satima poslužuje goste koji traže kavu za vani, jedinu moguću u vremenu kad su kafići i restorani zatvoreni zbog epidemioloških mjera ili se pak žele ugrijati uz specijalitet ove konobe – pečeni čaj, vrući napitak pun pečenog voća.

Osim kave i čaja, na tom se prozorčiću tokom dana vrši i dostava hrane, od bakalara do neke druge dalmatinske spize. Otvoren je od jutarnjih do večernjih sati, poput kućica kakve budu za Advent. U konobi umjesto gostiju, sada su uz prozor dvije plišane igračke, dva “medvjedića”. Još nije stiglo vrijeme kad će se preseliti u drugi ambijent, a ta mjesta popuniti ljudi koji će uživati u druženju, jelu i piću.

– Dobro da mogu sada i ovako. Neki drugi ugostiteljski objekti su skroz zatvoreni, a moj “Dujkin dvor” je registriran kao konoba – slastičarnica i za tu vrst objekata moguća je ovakva prodaja. Da je lako nije, ali teško je cijelom svijetu. Ne želim kukati, proći će i ova kriza, borimo se i gledam pozitivno na budućnost – ističe Jelena, koju je javnost, otkad je nastupila korona-kriza, upoznala i kao glasnogovornicu Udruženja ugostitelja Split.

Diplomirala je jezike i po struci je prevoditeljica za engleski i talijanski jezik. Radi i kao stalni sudski tumač za ta dva jezika.

U više navrata tokom našeg razgovora istaknula je kako joj je još samo 2020. trebala da u poslu stane na noge. Ali dogodila se pandemija koronavirusa, sve se promijenilo. Svijet je stao. Već skoro godinu dana, ona se kao i svi drugi poduzetnici, uz pomoć države, mora boriti za opstanak na tržištu i očuvanje radnih mjesta.

Njezin “Dujkin dvor” na Matejuški, mjesto je na kojem je željela i uspjela, prema ocjenama njezinih posjetitelja, oživjeti duh staroga Splita i kulturne baštine ispisane u Varošu, četvrti splitskih težaka i ribara. Unutra ima 20-tak sjedaćih mjesta i 50 vani na štekatu.

– Ja sam vam cijeli radni vijek u turizmu i volim za sebe reći da sam turistička djelatnica, više nego ugostitelj. Nije mi bio cilj samo otvoriti restoran već proširiti i priču o kulturi Splita. Obožavam turizam. Iz iskustva mogu reći kako turizam također traži cjelodnevni angažman, ali ugostiteljstvo je puno teže, grublje – kaže Jelena,

Prvu plaću u turizmu zaradila je 1994. godine, kada je kao djevojčica od 11 i pol godina pomagala prodavati sladoled u tetinom kafiću u splitskom Getu. Njezina majka sačuvala je račun kao uspomenu kada je od te plaće kupila kombinezon.

– Mama je sačuvala taj račun sve ove godine i dala mi ga kao podsjetnik, da ne zaboravim za što sam sve sposobna od najranije dobi, kad sam krenula u privatne vode – kaže Jelena uz osmijeh.

Turizam ju je, kaže, oblikovao. Godinama je radila u jednoj splitskoj putničkoj agenciji i to u odjelu operative za emitivni turizam. Istraživala je destinacije u svijetu na koje su organizirali putovanja, upoznavala je nove ljude i krajeve, stjecala nova iskustva, vidjela kako to rade vani, kako nastaju priče koje privlače turiste.

A u agenciju je praktički došla već na prvoj godini studija kad je vidjela da traže oglas za vodiča. Javila se i postala pratiteljica za inozemne ture. Inače, polaznica je prve generacije studenata na Odjelu za humanističke studije Sveučilišta u Splitu, koji je poslije prerastao u Filozofski fakultet. Pri kraju studija bila je već zaposlena. Prva prijava je bila 1. siječnja 2008. i od tada joj neprekidno teče radni staž.

Još dok je radila u putničkoj agenciji, 2011. godine iz obiteljskih razloga trebao joj je dodatni posao.

– Vidjela sam kako u Veroni savršeno funkcionira prodaja voćnih proizvoda na otvorenom, pa sam te godine htjela sličan koncept primjeniti na našem Voćnom trgu. Tako je i priča o Mari Mulici i njenom Kokolu, ponovno oživjela kroz juice bar Kokolo i prodaju voća u novom ruhu. Ako ove godine potpišem ugovor s Gradom, bit će to deseta sezona Kokola. Bio je to moj prvi svjesni ulazak u ugostiteljstvo – prisjeća se Jelena svojih početaka.

Potom joj je 2012. vlasnik putničke agencije u kojoj je radila, predložio da na Trumbićevoj obali, gdje je sada “Dujkin dvor”, oživotvore koncept “pasta to go” kakav su vidjeli u Italiji.

– Bili smo ispred vremena. Nije išlo loše, ali ovdje lokacija drugačije diše. Nakon toga sam 2014. počela samostalno, napustila taj koncept, otvorila konobu, proširila asortiman jela kakav nude konobe s mesom i ribom. Iz vodičkog iskustva znam koliko je gostima važno otkriti mjesta gdje se dobro jede, ali koja imaju i priču. Tako se rodila ideja o konobi u kojoj će oživjeti duh Roka i Cicibele, tako je nastao moj “Dujkin dvor” – kazuje nam.

Zapisala je Jelena priču o Matejuški i ljubavi Roka Ljubice zvanog Baluska, sina konopara koji je od malih nogu živio svijet ribara i Dujke Bašić, zvane Cicela, kasnije nazvane i Cicibela, koja je bila kći nosača i, kao i Roko, živjela u siromaštvu. Tu priču gosti njene konobe mogu pročitati na prigodnom letku, a i pogledati kroz stare fotografije.

“Osim svoje ljubavi, siromašni Roko nije svojoj nevjesti imao za ponuditi ništa drugo osim svoje stare gajete i njoj u čast brod je nazvao Dujkin dvor” – piše između ostaloga u priči o Matejuški, priči o ljubavi.

Kao turistički vodič, Jelena Tabak je osmislila i turu kroz Varoš pod nazivom “Ribarski i težački Split”, otškrinula je vrata Velog Varoša napisavši i skriptu za turističke vodiče, a 2015. bila je njezina oproštajna tura nakon što je lokalno vodila turiste kroz Split.

-Pored antičke palače, gotičkih dvorova, plemičkih i srednjovjekovnih kuća jezgre Splita, veliki dio kulturne baštine ispisala je četvrt Varoš. Četvrt splitskog težaka i ribara. Uz splitsku tržnicu i ribarnicu u kojima inozemni i tuzemni gosti osluškuju bilo života Splita, razgled Varoši upotpunit će priču o splitskom čovjeku i životu ljudi na području grada te, napokon, na glas ispričati priče koje previše vremena spavaju u kaletama ovog predivnog, kamenog kvarta – napisala je u uvodu skripte. Želja joj je da ta tura oživi.

– Uvijek sam radila više poslova. A svemu što radim naučio me i sport. Igrala sam četiri godine odbojku u prvoj ligi Hrvatske, kao dio prve momčadi Odbojkaškog kluba Split 1700. Još dok sam bila u 1. gimnaziji, sa 14, odnosno 15 godina sam primala hranarinu u klubu. Kad prođe Covid, uz oporavak poslovanja, samo želim, što prije, sa svojim curama opet ići na neki veteranski turnir – kazuje naša sugovornica.

U njezinoj životnoj priči ostaju i lijepe uspomene na udrugu za promicanje kulture Gaudeamus, kojom je pet ljeta organizirala koncerte klasične glazbe u klaustru sv Frane u Splitu. Za vrijeme studija radila je i na jednom EU projektu na izradi vodiča ribolovnog turizma. Također, učenju ni danas nije kraj, usavršava se u pravnim pitanjima u online edukaciji na zagrebačkom Pravnom fakultetu što smatra jako bitnim s obzirom da radi kao sudski tumač.

Bespoštednu podršku joj pruža i suprug, kao i cijela obitelj. Kad je pokretala posao, u bake je posudila 20.000 kuna za temeljni kapital firme i sve što je zarađivala ulagala je u poslovanje. Da bi opstala i širila poslovanje, morala je uzeti i kredit, a nadala se da će s poslovanjem u 2020. izaći na površinu, ali dogodio se Covid – 19.

-Osim bake, uvijek sam imala podršku i vjeru najuže obitelji (roditelji, teta i brat) u ono što radim. Kada su izronili problemi, jedino sam se na njih i mogla osloniti za savjet i pomoć. Općenito, mislim da nije moguće uspjeti ako vaši najbliži ne vjeruju u vas, ma koliko im to nekada bilo teško. Njima je sigurno teže sa stane gledati sve što se događa i i dalje vjerovati da možete prebroditi krizu. Hvala im ovim putem za ljubav i snagu koju su utkali u mene – naglašava Jelena.

Kazat će i kako ne može zamisliti da živimo na digitalnim platformama, treba nam za život socijalna interakcija. Nada se da će se taj život brzo vratiti, a do tada mora se, kao i drugi, snalaziti.

– Da mi nema prodaje na ovom prozorčiću i pomoći države ne znam kako bih isplaćivala plaće. Nisam otpuštala, ali ni zapošljavala. Šestoro nas je. Dvojici je istekao ugovor, nisam ga mogla obnoviti, a jedna radnica je otišla jer je našla posao na neodređeno vrijeme. Od države sam dobila pomoć za ožujak i travanj 2020., sada čekam isplate za razdoblje listopad – prosinac – kaže naša sugovornica.

Kazuje kako nije u sezoni imala pravo na pomoć iako joj je promet pao više od 60 posto jer je radila prijevode preko firme, a od travnja do kraja rujna i uz prijevode promet je pao toliko da ima pravo na pomoć.

-Izliste iz kase nitko ne gleda, a to je prava slika. Pomoć je dobro došla, ali traži se da mi sami sve isplatimo pa država refundira i u pravilu kasni se s isplatama pomoći – ističe.

Dodaje kako je svjesna da država ima kudikamo kompleksniji sustav od privatnika, ali pokazala je da može isplatiti hitre financijske injekcije svima kada je krenuo prvi lockdown, u ožujku 2020.

-Prve mjere za radnike su isplaćene u jako kratkom vremenu. Treba nam ponovno taj modus operandi, kakav imamo i mi na terenu, hitno i ciljano. Otkako je krenulo drugo zatvaranje, više puta smo, kroz Nacionalnu udrugu ugostitelja, ukazivali Vladi i na to i nećemo stati dok god pravu pomoć priječe administrativne prepreke – naglašava Jelena Tabak.

Kazala nam je i kako joj u poslu nije ništa teško, uskače ako treba dočekati goste ili prati suđe na kraju dana.

– Na kraju godine vodim ljude na team building. Tako smo 2019. bili na Adventu u Zagrebu, na putu se zaustavili u Šibeniku, a u Zagrebu imali edukativni ručak u hotelu Esplanade. Također smo u rujnu 2018. išli jedan dan na Palmižanu na Hvaru. Plaćamo i edukaciju za kuhare, ljudi se trebaju usavršavati i u ljude stalno treba ulagati. Oni su snaga našeg turizma i našeg napretka – kaže Jelena Tabak očekujući bolje dane i izlazak iz korona-krize.

Show More

Povezane objave

Back to top button
Close
Close