BusinessSlobodna Dalmacija

Vlasnik poznatog butika o velikim gubicima u tekstilnoj industriji: ‘U Zagrebu kupuju ljudi koji imaju para, u Splitu kad nema krizme i pira možeš samo izginut‘

– Situacija u konfekciji je katastrofa. Što ćemo s robom?! Ne znam ni ja, a ne znaju ni kolege. Plaču dobavljači… Pola kolekcije, koja je zaključena, ni ne proizvedu. Pogodilo je Talijane, Nijemce, ma sve živo… Jako je teška situacija – kad vam ovakvo što kaže vlasnik poznatog splitskog butika “Mister Mot” nakon 30 godina uspješnog poslovanja, onda znate da je vrag odnio šalu. Gotovo da nema Dalmatinca koji nije kupio odijelo u obiteljskoj tvrtki Marija Jukića. Butik “Mister Mot”, iliti ga po novome “Mister Mot” multibrand store, godinama je mnogima nezaobilazna adresa uoči vjenčanja, krizmi, matura, krštenja… Svega onoga čega u doba korone – nema ili ima u brojčano ograničenom obliku. A redovito su ga, tražeći odijela, košulje, kravate i ostale odjevne komade za muškarce, pohodili otočani, kupci iz Šibenika, Dubrovnika, Hercegovine…

Mario Jukić osim u Splitu, odakle je krenula obiteljska trgovačka priča, posljednjih godina posluje i u Zagrebu i prilično je zanimljivo kako se posljednjih godinu dana, odvija njegov posao na sjeveru Hrvatske u odnosu na njezin jug.

– Zagreb je zabilježio čak veći promet nego godinu ranije. Gore smo pokrenuli concept store, trgovinu s pet jakih brendova, a upravo se isti takav završava i u Splitu. Ali u Splitu u 2020. bilježimo ogroman pad prometa od 37 posto, a kod nas su, prije pandemije, kupovali ama baš svi. Vjenčanja, poslovnjaci, mature… Ali ovdje, kad nema krizme i pira, možeš samo izginut’. U Splitu je pomor, da se probudiš po noći i razmišljaš kud bi s robom – govori Jukić.

Pa tko onda kupuje odijela u Zagrebu? 

– Kupuju ljudi koji imaju para. Poslovnjaci, političari, odvjetnici?! Upravo tako. Mislio sam da će u Zagrebu pasti promet, ali dogodilo se suprotno. I ovih dana gore bilježimo dobar promet, upravo stiže kolekcija proljeće/ljeto, međutim u Splitu to nije slučaj. Ali kad zatvorim godinu, u Zagrebu bolje, a u Splitu lošije, stvar će se poravnati. Zagreb će ovaj put spašavati Split, a prethodno je Split pokretao Zagreb i držao ga na nogama dok se nije pokrenuo. Sad se okrenulo… – na primjeru Jukićeve trgovine zrcali se odnos sjevera i juga. Usprkos činjenici što će mu zagrebački plus poravnati splitski minus, vlasniku “Mister Mota” ostaje velika briga na vratu, jer je jedan od onih trgovaca koji gomilaju robu u skladištu.

Ovih dana odzvonio je vapaj nekolicine velikih trgovaca tekstilom, koji su u nemoći priznali kako se “guše” u zalihama prošlogodišnje odjeće koja bi uobičajeno bila rasprodana tijekom jesenskih i zimskih sniženja. Zbog neprodanih zaliha, europski i američki modni brendovi zato su značajno smanjili proljetne narudžbe azijskim proizvođačima tekstila. Zatvorena europska gospodarstva i spora dinamika cijepljenja raspršila su nade proizvođača tekstila kako bi im 2021. mogla biti daleko bolja od prethodne godine tijekom koje je, zbog zatvaranja i trenda rada od kuće, potražnja za odjećom pala 17 posto. 

– Problem je što roba ostaje. Dajemo je na sniženje, ali je ni tako ne uspijevamo prodati. A mi robu moramo platiti da bi onda ostala na vješalici nakon čega ide u skladište. Čak razmišljam o otvaranju outleta u Zagrebu, jer ne vidim drugog rješenja za rješavanje nagomilane robe, a namjeravam dio i donirati na potresima pogođenom području. Ali i u tu priču s outletom nisam siguran, treba platiti najam, radnike, spustiti robu na nabavnu cijenu, ako ne i niže. Ma bolje donirati stradalim ljudima – glasno razmišlja Jukić.

Koliko je situacija na hrvatskom tržištu kritična svjedoče i podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS), koji pokazuju da se u struci Tekstil, odjevni predmeti, obuća i kožni proizvodi bilježi najveći pad prometa u trgovini na malo – u 2020. u odnosu na 2019. godinu iznosi 22,1 posto. Pad je u istoj struci ostvaren i na razini prosinac 2020. u odnosu na prosinac 2019. godine i to čak 31,1 posto, a bilježi se i na mjesečnoj razini. Tako je u prosincu 2020. u odnosu na studeni 2020. ostvaren pad od 2,5 posto, pokazuju podaci DZS-a.

– Pad prometa u trgovini na malo u struci Tekstil, odjevni predmeti, obuća i kožni proizvodi, direktno je povezan s pandemijom. Do pada je došlo uslijed pandemije, proljetnog lockdowna, razornih potresa (u ožujku u Zagrebu, prosinac na Baniji), češće prakticiranog rada od doma, djelomične on – line nastave, smanjenih i ograničenih kretanja. Već spomenuti digitalni trend je da su se kategorije odjeće, uključujući sportsku odjeću, i cipele najčešće kupovale on-line putem – kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori u kojoj ne raspolažu podacima o popularnim brendovima kojima je promet najviše pao.

Primjerice, britanski trgovac Primark otkrio je Reutersu kako mu u skladištima stoji oko 150 milijuna funti (205 milijuna dolara) vrijedna odjeća iz sezone proljeće/ljeto 2020., te 200 milijuna funti vrijedna kolekcija jesen/zima. No, Primarkov problem je samo je kap u moru nevolja s kojima se trenutno suočava tekstilna industrija. Konzultantska tvrtka McKinsey procjenjuje kako globalna vrijednost neprodane odjeće u trgovinama i skladištima iznosi između 140 i 160 milijardi eura što je dvostruko više od uobičajenih razina, pa se, sukladno tome, smanjuju nove narudžbe, jer nitko nije sklon riziku s dodatnim zalihama.

Nije ni Mario Jukić, ali ne želi ni dovesti u pitanje tvrtku.

– U restoranu imate 20.000 eura nabave vina, ribe, mesa…, a ja ovdje u dva dućana u nabavi imam oko 700.000 eura robe. To treba platiti. Jednostavno je došlo vrijeme kada treba dati zadnju privatnu kunu da bi se sačuvalo firmu. Naša postoji već 30 godina i dat ću zadnju lipu koju imam kako bi opstala. Ali koliko će ovo trajati? Može još godinu, dvije, tri… Ne daj Bože! Što će se dogoditi s kolekcijom jesen/zima? Samo od Talijana mi dolazi 250.000 eura robe malo jačih, šminkerskijih brendova. Što ako se opet razbukta virus? Tko će to kupovati? Ali kako drugima, tako i meni. Moramo gurati dalje, to je jednostavno tako. Bože, kad se samo sjetim, pa ta je firma radila čudesa – uz nostalgičan će uzdah Mario Jukić.

Odjeća za ‘po doma‘

Zato što Zapad ne prodaje i bori se s viškovima, nema novih narudžbi. A Istok nema razloga za proizvodnju. Problem golemih neprodanih zaliha tako osjećaju i velika azijska središta proizvodnje tekstila, poput Bangladeša čiji izvoz snažno ovisi o toj industriji. Anketa tamošnje udruge proizvođača i izvoznika tekstila među 50 tvornica pokazala je da je trećina dobila manje narudžbe za ovu sezonu, nakon što je zatvaranje u Europi prije božićnih blagdana slijedio novi krug epidemioloških restrikcija u siječnju.

Većina neprodane odjeće završava na otpadu, pa je procvjetao posao tvrtkama koje se bave recikliranjem tekstila. Širom svijeta traži se jedino odjeća za “po doma” poput trenirki i pidžama, njihova je prodaja na rekordnoj razini.

Proizvođači medicinske odjeće

– O profitu tvrtki koje su svoju proizvodnju preusmjerile u zaštitne maske ili povećale proizvodnju zaštitne konfekcije za jednokratnu upotrebu, u ovom trenutku kada se tvrtke bore za preživljavanje ne možemo govoriti, jer to nisu velike količine, a prema tome ni cijene da bi tvrtkama osigurale profit. To su zaokreti u poslovanju koji tvrtkama pomažu da u određenoj mjeri prebrode krizu i održe broj zaposlenih – uzvratili su u Hrvatskoj gospodarskoj komori na upit jesu li za trajanja epidemije u Hrvatskoj zapravo jedini profitirali proizvođači medicinske odjeće. Prognoziraju kako će cijela 2021. biti izuzetno zahtjevna, osobito za odjevnu industriju. Bit će to, procjenjuju, razdoblje preživljavanja.

Show More

Povezane objave

Back to top button
Close
Close