KulturaSlobodna Dalmacija

Valentino Bošković objavio je novi album,‘ Velika praska‘ i tvrdi: Kad nima friškega, dobar je i stari gruv

Nema tome ni dva tjedna da je kroz eter međumrežja, a sasvim blizu zemljinom vrhu na Vidovoj gori, proletjela raketa Valentina Boškovića. Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture nije zabilježilo ovaj prelet, a promakao je i ispod radara većine institucionalnih sredstava javnog priopćavanja. Da nije, obznanili bi gradu i svijetu kako je brački astronaut Valentino Bošković opet iskrcao odličan album za naš puk.

“Velika praska“ mu je ime, i glazbeni servisi međumrežnog strujanja a la Deezer, Spotify i Bandcamp već debelo zuje tih 10 pjesama, a da ne spominjemoo YouTube na kojemu samo do ovoga trenutka album ima nekih 17 tisuća pregleda. Blojska Rapsodija, Pippanonna, Amorella, Bobovišćica, Prilog semantičkoj motivaciji toponima otoka Brača, Brian May, Šukadar Bukadar, Mala Praska, Milde Sorte i Adio, Trafikonte naslovi su glazbene liste koja će po svoj prilici ozvučiti sezonu jesen/zima, a najvjerojatnije i proljeće/ljeto 2021. Jer, vremena su napeta, a “Velika praska” album je za opuštanje, kako su dobro primijetili i izvan domaćih katastarskih granica. Branko Dragičević i Josip Radić, jedina dvojica koji su na stalnoj vezi s Valentinotom, kažu kako je i njima problem razumjeti ga, ali da to ionako nije jedini preduvjet.

Neki anglofoni korisnik na Bandcampu za “Prasku” kaže kako je to ugodna glazba “while sitting back to relax.” Notira i da je rijetke kvalitete, dobra po gitari, opsegu zvukova i vokalu, premda ne razumije hrvatski. Prepoznaje i pozitivnu energiju. I doma imate dosta publike kojima je to sve što prepoznaju. Famozna licentia poetica ima jaku licencu…

– Smisao za humor je preduvjet za slušanje Valentinota. Kad se ostvari taj uvjet, onda se lako razumidu i riči i akordi i vokali i gruv. Inače, najviše volimo crni gruv i onaj sa sjemenkama. A kad nima friškega, dobar je i stari gruv.

To spominjem jer neki, bubnimo ovako napamet Zdene ili Sale, nemaju pojma što su cicipjoverica, nevera senzor, picigomobil, fojogenerator, automadir… Ne znaju ni na Braču. Ima li to veze uopće za korisničko iskustvo Valentinota?

– Oli mi znamo? Tumačenja svih ovih pojmova nalaze se u “Bračkim zbornicima”, u tekstovima Vladimira Nazora, Andre Jutronića, don Andrije Ciccarellija i drugih. Ne možemo, dakle, za to sebi pripisivat zasluge. Inače, prvi, a danas ga iz objektivnih razloga nazivaju i nulti, “Zbornik” je zapravo uredija tajanstveni Trafikont, isti onaj koji je oslobodi Brač 1944. i doni prvu ploču Elvisa Presleyja na otok. Doduše, njegova je mater, ne znajući o kakvom se artefaktu radi, omot od te ploče duperala za razgorit žeravu. Prema nekin novin istraživanjima, taj zbornik je izgleda ipak bija prijepis još starijega, koji je izgoria 1724. u Blacama. Jedino se još Valentino sića nekih riči koje je učija napamet dok je sidija na kondutu.

TV I RADIO TROŠIDU PUNO LETRIKE

Pa ipak, svi ga vole… nagrađuju ga, žele ga objaviti, ugostili bi ga, ali astronaut se ne da. Zašto Valentino ne želi na scenu u svoj svojoj dvojakoj jednini i prije 2046. kad mu je dobro sve; i gitara i opseg zvukova i vokal i energija? Valjda zna tekstove napamet…

– Mi smo, iskreno, nedavno napravili eksperiment di smo zakupili jedan splitski klub i oglasili događanje ka predavanje o važnosti razdvajanja otpada i o problemu mikroplastike u moru. Niko nije doša, a mi smo odsvirali cili koncert i repertoar sa Vidove gore 2046. Planiramo još sličnih akcija u budućnosti, pa svakako pozivamo ljude da dolaze na sva predavanja ekološke tematike. U najgorem slučaju, može se potrefit da poslušaju koncert.

U pjesmi “Brian May” imate nekoliko referenci na bend “Rolo”. Kao i vi, i oni sviraju nešto što se lošije emitira nego što ima prijem. “Carnilo“ je propustio vašeg “Šanpjera Kozmonauta“ kroz svoj brački agrometal… Općenito, čini se da je puno bolje i raznovrsnije domaće glazbe u mrežnom strujanju nego u eteru televizije i radija. Imate li nam vi još koga preporučiti, može i izvan Splitsko-dalmatinske županije?

– To ste dobro ošervali, razlika je između emitiranja i prijema. Međutim, mi emitiramo sa jednega nezavisnog kanala koji se zove Bandcamp. Tamo smo zakupili frekvencjun i besplatno emitiramo. A televiziju i radio slabo duperamo jerbo trošidu puno letrike. Šta se tiče preporuka, preporučamo sve bendove!

I vi ste počeli od stream platformi s prva dva albuma, s “Vodičem…” ste izašli na CD, a s “Praskom…” i na vinil. S obzirom na trend, sljedeći album će vam izaći ili na kaseti ili na magnetofonskoj vrpci (čini mi se da se na pjesmi “Mala Praska” i čuje zvuk otvaranja kasetofona). Nije vam bila dosta prirodna selekcija do 2046., nego ste joj trebali dodati i tehnološku?

– Sljedeći album planiramo objavit na vrpci, ali ne magnetofonskoj, nego svečanoj. Slušatelj će dobit jedne nožice, s njima pririzat tu vrpcu i onda će cili uć u album. U njemu će moć leć, oprat se i skuhat obid.

PUT U PRISTIDNICU

Post-postmoderan je naš Valentino: svemirski brod je sklopio od onoga što je našao u “riceti od nonota”, i lansirao se iz pluskvamperfekta 1646. u kakav-takav prezent, pa sve do koncerta 2046. Završit ćete prije u libre s filozofskog nego u u raketu Elona Muska…

– Naš cilj je singularitet, a muzika i maslinovo ulje su jedina sredstva do tog cilja. Tamo di je prostorno-vremenska zakrivljenost beskonačna, muzika je najlipša, a uje ukusno i jeftino. I najvažnije, u singularitetu su masline veličine dinje, tako da ih ne triba brat, samo triba zabit špinu u plod i uje samo poteče.

“Veliku Prasku“ snimali ste kroz dvije godine na dvije rijeke. Kako to autorstvo ide kod vas, s obzirom da je od dva Valentinotova glasnogovornika jedan u Splitu a drugi u Zagrebu? Tamo na Mrežnicu i Kupu dođete s više spize nego ideja ili donesete više-manje gotov menu?

– Pa zato se i moramo negdi nać, pa se nađemo na pola puta. Kad idemo u te “pristidnice” (da ne beštimamo), spizu kupimo u najbližoj butigi, a koji put se počastimo i u obližnjemu restoranu. Zadnji put kad smo bili u Turke, obližnji restoran je bija otprilike na udaljenosti od 2 svitlosne godine po slobodnoj procjeni. I kad smo došli, imali su samo gljive na meniju. Bile su odlične. Posli tega obida smo snimili “Brian Maya”.

Jedna od dražih mi Valentinotovih jednakosti glasi: “istina je smih, a smih je jubov.” Bilo bi dobro da Valentino s Marsa donese sva tri faktora, kad je već tamo, ako mu nije puno nositi uz dentjeru za nonu…

– Je, puno tega bi bilo dobro…

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close