KulturaSlobodna Dalmacija

Umjetnost na 900 stupnjeva: Ana Lončar svoje unikatne šalice, tanjure i zdjele plasira čak i u Japan, odakle i dolazi tehnika koju ona koristi

Kad jurne bijeli dim iz kante u zimski vlažni zrak, u kutu vrta obiteljske kuće, Ana Lončar je posebno uzbuđena. Dugim klještima i sa navučenim azbestnim rukavicama vješto lovi male posude koje iz pepela utapa u hladnoj vodi, a potom ih slaže na suhom. Malo su čađave, ali već se prelijevaju boje na površini. Kakve će li se tek čudesne kombinacije pojaviti kad ih obriše, to je toga trenutka najviše zaokuplja.

Nakon što je tri sata gorjela i dobacila na termometru do čak 900 stupnjeva Celzijevih, mlada umjetnica gasi peć i skida rukavice. Užarena lava se povlači, utihne zvuk vatre koja divlja po stijenkama peći i čitav postupak je završen.

Na splitskom predjelu Kamen nastaju tako šalice, tanjuri i posudice, pladnjevi i zdjele unikatne ljepote, a završavaju doslovno na svim stranama svijeta. Čak i u Japanu, odakle potječe ova drevna tehnika koju je ova 33-godišnjakinja usavršila – Raku keramika.

A radi se o tehnici glaziranja i paljenja keramike još iz 16. stoljeća, iz takvog posuđa su zen-majstori u Kyotu uživali u ritualu čaja. Svojom jednstavnošću i prirodnošću Raku posuđe se uklapa u ono o čemu govori Zen filozofija, u njihovom stvaranju se koriste svi prirodni elementi: zemlja, vatra, zrak i voda.

Sve počinje modeliranjem, pa pečenjem predmeta od gline nekoliko sati, pa kad se ohlade njihovim oslikavanjem i nanošenjem glazure. S obzirom na boje koje se koriste, bira se i temperatura u idućem koraku:

– Kad su predmeti presvučeni glazurom poslože se u peći i ne smiju se dodirivati – objašnjava Ana. – Glazura se peče oko tri sata, prva dva sata na maksimalno 270 stupnjeva a zadnji sat je temperatura peći oko 850 do 900 stupnjeva. Zagrijavaju se lagano, na nagloj vrućini bi pukli.

Kad se užare, kliještima ih vadim i nosim u bačve u kojima je novinski papir, suho lišće ili piljevina, bilo što organsko, ali da je lako zapaljivo. U momentu bukne plamen, poklopi se i zbog redukcije kisika dolazi do raznih efekata na glazuri. Stvori se veliki dim. Mora izbiti vatra, jer je bitna za postizanje zlatne glazure i ne smije puno padati temperatura da bi se dobio pravi efekt. Glazura puca, krcka, dim ulazi u pukotine i zacrni “fuge”, dobiva se “krakle” efekt, kao paukova mreža na površini. Kao da je napuklo. Ti se efekti ne mogu dobiti ni jednom drugom tehnikom.

A onda posuđe naglo uranjam u hladnu vodu – veli umjetnica koja se izvještila u posljednjih pet godina u svim finesama, iako, kaže bilo je i promašaja, nekad su joj pukli najdraži komadi.

Ali, to je cijena svakog učenja.

Kako se radi ovaj postupak čula je od prof. Miroslava Radeljaka sa Umjetničke akademije u Splitu – Ana je inače završila Školu likovnih umjetnosti, smjer slikarstvo. Preddiplomski studij kiparstva završila je u klasi prof. Matka Mijića na Umjetničkoj akademiji, a diplomski u klasi prof. Kažimira Hraste.

On joj je dao instrukcije, a sve ostalo je – kaže – eksperiment.

– U Rakuu sam ja šef do jedne granice, a poslije Raku radi svoje. Pustim – pa šta bude. Umjetnost je takva, ona je između znanosti i religije. Koristimo znanstvene zakone kojih se moramo držati da bi predmet uspio, a duhovna strana je ono što umjetničko djelo čini umjetničkim.

U ovim mojim predmetima stapaju se slikarstvo i kiparstvo, držim se uglavnom monokromatskih boja, sa malo akcenta crvene, zlatne, žute, tirkizne. Volim asocirati na more – priča umjetnica koja nikad nije napravila dva ista predmeta.

U tome i jest kreativno uzbuđenje, jer ishod je uvijek nepoznat.

Uvijek je u pitanju original.

Ana Lončar ima svoj profil na američkoj stranici za prodaju rukotvorina Etsy, sa fotografijama svog posuđa, i kupci su joj sa svih strana svijeta. Preko stotinu predmeta zapakirala je i poslala u razne krajeve SAD, čak i za Hollywood, pa Kanade, Japana (?!), a u Evropi od Slovenije, preko Belgije, Španjolske, Nizozemske…

Korona joj je donijela više posla, ljudi su se okrenuli web kupovinama, a uoči Božića nije mogla vjerovati koliko su joj zatrpali e-poštu i palila je svoju peć svaki dan.

Sada ima mirniji tempo, napravi od pet do deset posuda tjedno, a najviše se kupuju – pladnjevi za suši.

Njeno suši posuđe naprosto obožavaju, što se vidi i po recenzijama koje ostavljaju na njenom profilu.

“Pozornost koju ova umjetnica pridaje detaljima iznad je profesionalne. Preko njene kreacije osjećam da sam povezan ljubavlju i energijom, nadam se da ću naručiti još toga od ove prekrasne i talentirane duše”, napisao je jedan kupac iz Seville, a čitav niz ističe kako su ih u prirodi tanjuri, pladnjevi i posudice oduševili više nego na fotografijama.

– Riječ “Raku” sadrži u sebi i “sreću” i “zadovoljstvo” i “iznenađenje” – pojasnila nam je ova splitska djevojka koja se “igra” vatrom i obećala u skoroj budućnosti jednu izložbu u svom gradu.

Show More

Povezane objave

Back to top button
Close
Close