AktualnoSlobodna DalmacijaSvijet

Trumpova muškost ‘jaše‘ Ameriku: u svim scenarijima najkontroverzniji predsjednik u povijesti SAD-a opstaje na sceni zahvaljujući konzervativcima

– Pozvali ste u svoju kuću čovjeka kojeg nije briga ni za koga i ni za što osim za samog sebe – upozoravao je svoje stranačke kolege zadnjih godina bivši čelnik Republikanske stranke Michael Steele. Ali uzalud. Rijetki su ga slušali. Razočaran najnovijim razvojem događaja u Washingtonu, Steele je za prestižni tjednik Time tužno konstatirao:

– Republikanska stranka postala je alat u tuđim rukama i sada, kao najveći gubitnik, poraženo leži na tlu – komentirao je.

Ove riječi bolje nego išta drugo svjedoče o ulozi koju je u posljednje četiri godine igrao američki predsjednik Donald Trump, koji je do kraja predsjedničkog mandata ostao vjeran svojoj životnoj filozofiji „rasturanja“ pod svaku cijenu.

Iza te filozofije krije se njegova vrlo svojevoljna i nametljiva muškost.

Iz Trumpove perspektive ljudi koji su zbog nečega njegovi ili koji mu trebaju automatski postaju „lijepi“. No, čim dođe do neslaganja, ti isti ljudi postaju „ružni gubitnici“. Primjer toga je danas pomalo zaboravljeni desničarski medijski guru Steven Bannon, koji mu je pomogao dobiti predsjedničke izbore 2016. i koji je nakon političkog razlaza u Trumpovim očima postao „bljutavi Steve“ kojeg svi „nabijaju nogom kao psa“.

No, gledano na osobnoj razini, za Trumpa javni obračuni imaju i terapijski učinak, zbog čega je u svom tweetu iz studenog 2012. napisao:

„Osjećam se toliko dobro kad uzvratim jadnicima. To je puno bolje nego posjet psihijatru.“

Najslikovitiji izraz ove Trumpove sebeljubivosti je tweet objava iz svibnja 2013. u kojoj je otvoreno napisao:

„Gubitnici i mrzitelji, žalim vas. Ja imam jedan od najvećih kvocijenata inteligencije i vi to znate. Zato vas molim da se ne osjećate toliko glupo i nesigurno, niste vi krivi.“

Vrhunac ove nametljivosti je vrlo neukusna javna epizoda sa sadašnjom prvom damom Melanijom Trump.

Naime, dok je Melania 2005. kod kuće muku mučila sa trudnoćom, Donald je u jednoj TV emisiji ispričao kako joj se vrlo otvoreno i agresivno „upucavao“ dok je bila u braku s prvim mužem.

– Nisam je pokušao j….i, jer je bila udana, ali mene lijepe žene automatski privlače. To je kao magnet. Odmah ih, bez zadrške, počnem ljubiti. I kada si zvijezda, one ti to dopuštaju – pohvalio se.

Na poticaj zaprepaštenog TV voditelja Trump je tada izgovorio rečenicu koja ga je kasnije proganjala u predsjedničkoj kampanji.

– Kad ih zgrabiš za mačkicu, možeš s njima raditi što te volja – rekao je Trump pred milijunskim televizijskim auditorijem.

Kada je Melania 2006. rodila Barrona, Trumpovo peto dijete i trećeg sina, tada šezdesetogodišnji Trump ovako se pohvalio jednom prijatelju:

„I dalje sam mlad, zar ne. Pravim djecu i ostajem mlad.“

Ovaj i ovakav Trump, da bi se domogao Bijele kuće, „skovao“ je svoju varijantu populizma koja će mu i u buduće biti važno političko gorivo.

Taj populizam najlakše je sažeti kao propagandni rat protiv američkog političkog establišmenta. U tom ratu Trump je najviše „pucao“ na bivšeg predsjednika Baracka Obamu, kojeg je zasuo s nekoliko tisuća vrlo ružnih tweetova.

U samoproglašenoj pravedničkoj ljutnji Trump je napadao čak i vođe Republikanske stranke, opisujući ih kao „brbljivce koji ne poduzimaju ništa“ i „ljubomorne gubitnike s nula političkog kredibiliteta“.

Njegova bijesa nije bio pošteđen ni jedan od legendarnih republikanskih lidera, pokojni senator John McCaina, kojega je, zbog njegove otvorene kritičnosti, u tweetu iz listopada 2016. opisao kao „vrlo smrdljivu njušku“.

No, ova paljba nije bila samo osobni obračun s protivnicima, nego i „namigivanje“ neorasizmu dijela američke desnice.

Riječ je o nekoliko desetaka milijuna birača koji su, podupirući Trumpa, otkazali poslušnost Republikanskoj stranici koja im je počela izgledati politički „mlitavo“.

Najradikalniji među ovim ljudima su bjelački separatisti koji više zbog društveno-ekonomskih razloga, a manje zbog klasičnog rasizma, ne žele živjeti s Afroamerikancima i doseljenicima koji su zadnjih tridesetak godina došli u Ameriku. Zbog toga oni u ogromnom središnjem dijelu SAD-a, odakle je velik dio Trumpovih birača, žele osnovati posebnu državu za bijelce. Obalni dio Amerike spremni su prepustiti Demokratskoj stranci koju vide kao koaliciju obrazovanih bijelaca, Afroamerikanaca, azijskih i južnoameričkih doseljenika i pripadnika LGTB zajednice.

Dijelom ponesen ovim valom nezadovoljstva konzervativnih birača, Donald Trump je 2016. osvojio Bijelu kuću i odmah počeo „rasturati“ po svijetu.

Naime, čovjek koji, po vlastitom priznanju, ne čita ništa osim objava na društvenim mrežama i povremeno novina, svoju je vanjsku politiku odmah počeo voditi upravo tweetovima.

Tako je u rujnu 2017., na vrhuncu krize oko sjevernokorejskih nuklearnih projektila, tamošnjeg vođu Kim Jong-una nazvao „raketnim čovječuljkom koji neće još dugo“.

Još je karakterističniji tweet kojim je početkom 2018. odgovorio na Kimovu prijetnju kako je „nuklearni gumb stalno na njegovu stolu“.

– Ja također imam nuklearni gumb – napisao je Trump, dodajući da je njegov gumb „puno veći i moćniji“ nego Kimov.

Pripremajući se za osvajanje Bijele kuće, Donald Trump se osvrnuo na negdašnju najvjerniju američku saveznicu, Europu, zaključujući kako je Bruxelles, sjedište Europske unije, „mjesto ekstremnog jada i bijede“.

Gledajući Veliku Britaniju, Trump je na prvome mjestu vidio „ogromni muslimanski problem“ koji „svi pokušavaju zamaskirati“. Slično tome u Francuskoj je vidio „slabe vođe i smiješne zakone“ koji islamskim teroristima omogućavaju da rade što god ih je volja.

Usprkos ovom jezičavom i neugodnom populizmu koji je sažet u humorističnoj knjižici podrugljiva naslova „Twitterska knjižica predsjednika Donalda J. Trumpa“, Trump je početkom prošle godine izgledao kao apsolutni politički pobjednik koji ni u snu nije očekivao izborni poraz.

Naime, prema vrlo trezvenim analizama eksperata tjednika The Economist, njega je tada očekivao siguran drugi mandat u Bijeloj kući jer je uspio ostvariti dugo razdoblje gospodarskog rasta i rekordno niske nezaposlenosti. No, na proljeće 2020. sve se naglo promijenilo. Pandemija koronavirusa donijela je strašnu recesiju koja je Ameriku gospodarski vratila deset godina unatrag i politički „pomela“ Trumpa.

Svemu tome je pridonijelo i njegovo „svađalačko“ držanje u doba rasnih nemira prošlog proljeća, kao i nesnalaženje u doba pandemije. Ovi dojmovi bili su posebno izraženi među neodlučnim biračima u „prevrtljivim“ saveznim državama kao što su Michigan, Pennsylvania, Florida i Wisconsin koje su mu prije četiri godine donijele pobjedu. Ti birači, posebno oni u predgrađima velikih gradova i stanovnici industrijskih područja pogođenih krizom, okrenuli su leđa Trumpu i glasovali za Joea Bidena.

No, unatoč porazu, Trumpova dominantna muškost, posebno nakon prošlotjednih nereda u Washingtonu, i dalje nastavlja plašiti mnoge.

Zato u opširnoj analizi koju potpisuje američki vojno-obavještajni ekspert William M. Arkin u najnovijem broju tjednika Newsweek podrobno ispituje najcrnji scenarij po kojem Trump može iskoristiti svoje ogromne ovlasti i nametnuti izvanredno stanje te tako poremetiti prijenos vlasti.

Iako je takva mogućnost sasvim malena jer je npr. odbio iskoristiti svoje pravo i poslati vojsku da zaplijeni glasačke popise, muška nametljivost Donalda Trumpa i dalje će zabrinjavati mnoge. Posebno američki vojni i sigurnosni vrh koji je ostao potpuno zatečen njegovim ponašanjem koje odudara od svega što se moglo vidjeti od dosadašnjih stanovnika Bijele kuće.

Zabrinutost je to veća što je pred Trumpom, vrlo vjerojatno, obećavajuća politička budućnost.

Da to nije nikakvo pretjerivanje svjedoči najnoviji The Economist.

Naime, republikanski birači mogli bi ostati lojalni poraženom Trumpu pa ih vodstvo Republikanske stranke neće moći pridobiti za svoju umjerenu politiku. Tim više što Trumpov politički stil pogađa osjećaj nezadovoljstva desetaka milijuna bijelaca iz radničke klase koji su ljuti na liberalnu ljevicu okupljenu oko Demokratske stranke, ali i na „mlitavo“ vodstvo Republikanske stranke.

To, kao i Trumpova nametljiva muškost, nastavit će privlačiti znatan broj konzervativnih birača.

Zato pokušaj njegova drugog opoziva o kojemu se intenzivno govori i piše zadnjih dana nema baš velike izglede jer bi to, kako to objašnjava The Economist, previše uzdrmalo politički sustav Amerike. A to moćna elita u Washingtonu ne želi.

Show More

Povezane objave

Back to top button
Close
Close