KulturaSlobodna Dalmacija

TESLA Električni buntovnik s razlogom: sjajni izumitelj je u neobičnom biografskom filmu dobio priliku da zapjeva, a njegova nacionalnost nije bitna

Negodovanje se već može opipati u zraku ususret dolasku američkog filma “Tesla” u hrvatska kina 12. listopada. “Što Amerikanci imaju snimati (još jedan) film o Nikoli Tesli“, već čujemo pitanje vezano za genijalca kojeg Hrvati podjednako svojataju kao i Srbi te očekuju novu, definitivnu domaću filmsku verziju njegove biografije.

Ključno pitanje na ovim prostorima prije prošlog filma o Tesli iz 2019., naslovljena “The Current War”, bilo je hoće li Amerikanci briljantnog izumitelja iz Like proglasiti Hrvatom ili Srbinom. U jednoj sceni “Rata struja” na Teslu su se na koncu referirali kao na Srbina.

FILM: Tesla; drama; SAD, 2020. REŽIJA: Michael Almereyda ULOGE: Ethan Hawke, Kyle MacLachlan DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: *** ½

S druge strane, redatelju “Tesle” Michaelu Almereydi nije uopće bitna Teslina nacionalnost pa se samo navodi da je rođen u “seocetu u tadašnjoj Jugoslaviji”, odakle je došao u Ameriku “otvorena srca”, s upaljenom žaruljom u glavi i vizijom “vidjet ćemo u mraku”.

“Skromni počeci kao Lincoln“, netko kaže za Teslu (prigušeno, sramežljivo i introvertirano ga, bez akcenta, glumi zvijezda Ethan Hawke) u netipičnom, postmodernom biografskom filmu koji na zajednički nazivnik stavlja riječi biografija i mitologija ili čak špekulacija.

Naime, Almereyda s “Teslom” postavlja protupitanje: kako netko (itko) danas uopće može poznavati nekoga (ikoga) iz prošlosti, počevši od njega samoga kao američkog filmaša do “prosječnog” Amerikanca, Hrvata ili Srbina. Protupitanje je sasvim na mjestu, posebice kad je riječ o nekoj povijesnojličnosti poput izumiteljskog kreativca koji je iza sebe ostavio malo pisanog (auto)biografskog traga i još manje fotografija.

Glavni ženski lik filma Anne Morgan (Eve Hewson, kći Bona Voxa) u jednom trenutku se okreće prema kameri i razbija tzv. “četvrti zid” obraćajući se publici u ulozi naratorice i posežući za postmodernim “twistom”. “Ako ‘uguglate’ Teslu dobit ćete 34 milijuna rezultata i tek četiri fotografije, ostalo je mutno, podložno mašti”, govori Anne nakon što otvori “Appleov” laptop.

Usput skreće pozornost na to da Teslin američki suvremenik i konkurent Thomas Edison (upečatljivi Kyle MacLachlan) ima dvostruko veću brojku, no zaboravlja spomenuti da nema električni automobil ni hard ‘n’ heavy bend koji njegovo ime nose. Nebitno što je Tesla na Googleovu pretraživaču u međuvremenu dosegnuo brojku od 40 milijuna, bitno je da su to faktografski više-manje slični biografski članci s jednim te istim fotografijama, nerijetko fotošopiranim da izgledaju malčice drukčije.

Jedno su činjenice, a nešto drugo mitovi i legende, kao da želi reći Almereyda, nekonvencionalan i smion filmaš koji je s Hawkeom prije 20 godina snimio (post)modernu verziju “Hamleta”, s netaknutim Shakespeareovim dijalozima i monolozima, ali smještenu u tehnološki i korporativni New York.

Almereyda subverzivno preispituje ekstra dramatizaciju pojedinih biografija u žanru biografskih drama, odnosno dodavanja nekih scena radi jačeg dramskog efekta, sve pod izlikom pjesničke/autorske slobode koju usput i on sam koristi dok okreće “biopic” naopačke i čini Teslu još opskurnijim i misterioznijim kao osobu, da (p)ostaje zagonetka i takoreći ga manje “poznajemo” poslije nego prije filma.

Redatelj ubrzo postavlja scenu u kojoj se Edison i Tesla zakače oko novaca nakon čega jedan drugome umrljaju odijela kornetima od vanilije. “Ovo se sigurno nije dogodilo”, kaže Anne, kćerka Teslina financijera J. Pierponta Morgana (Donnie Keshawarz), nakon čega vraća ponovno scenu bez kulminacije u ratu sladoledima.

Nešto slično slijedi i u sceni ponovnog susreta Edisona i Tesle, kad američki izumitelj pozove našega na ručak, ispriča mu se zbog prošlih trzavica i ponudi ček za idući izum, uzgred otkrivajući svoje novo djelo – kineskop. “Pokretne slike, to će se svima svidjeti”, govori Edison i… rez.

“Ovaj se sastanak nije odvio”, poništava Anne scenu u kojoj je Edison najprije naručio pitu, zaštitnik znak MacLachlanova agenta Dalea Coopera u Lynchovu “Twin Peaksu”, da bi na kraju posegnuo za – iPhoneom. “Tesla” je pun nesvakidašnjih trenutaka, filmskih/popkulturnih citata i alegorija, pa tako uvodna scena kao da evocira završni kadar Johna Waynea u “Tragačima”, a izumitelj ubrzo staje na koturaljke i vrti se po dvorištu.

Tesla je bio najveći tragač među izumiteljima, a koturaljke označavaju kotačiće koji se konstantno kotrljaju u njegovoj glavi i šire jer “svaki čovjek je stroj priključen na kotač svemira”. “Kao da mi je mozak u plamenu”, otkriva Tesla, futurist koji, prepun budućih misli, živi u “svojoj glavi”, s “očima uprtima ispred sebe”.

Zato film o čovjeku ispred (i izvan) svog vremena odlazi u njegovu budućnost, našu sadašnjost, u “svijet u kojem živimo, san koji je on prvi sanjao”. I zato je takav kakav jest, nebičan spoj biografskog i eksperimentalnog “indie” filma s nezavisnim kazalištem koji ruši ustaljena pravila filmskih “od-kolijevke-pa-do-groba” biografija kao što je Tesla, taj električni buntovnik, rušio pravila svoga vremena.

Naravno, svaka važnija natuknica njegove biografije je tu, od rada za Edisona i njihova AC/DC “rata struja” (naizmjenična protiv jednosmjerne), preko partnerstva s Georgeom Westinghousem (Jim Gaffigan), do konstrukcije “savršenog indukcijskog motora” i eksperimenata u Coloradu. No, Almereyda riskira biti apstraktan i ekscentričan, kakav je naizgled bio i sam Tesla.

Rizik valja cijeniti unatoč usponima i padovima filma čija neuobičajenost prema kraju na momente iskri samosvrhovitošću, ali uglavnom ispunjava naponski potencijal drukčijnosti zadan na početku i imponira hrabrošću u (fazno) pomaknutom pristupu. “Tesla” je prvi i zasigurno posljednji film u kojem je Tesla dobio priliku da – zapjeva. Pjesma je “Everybody Wants To Rule The World” Tears For Fears, premda je mogla biti i neka od AC/DC-ja, npr. “Thunderstruck”.

Tko miluje leđa prirode?

Uvodna naracija je pametna i pamtljiva. “Tesla je imao je crnog mačka, nazvanog Mačak. Jednog dana zaiskrila je munja kad ga je mazio. Tesla je shvatio da je munja na nebu isto što i iskrenje na mačkinim leđima. ‘Je li priroda divovska mačka? Tko miluje njezina leđa”, pitao se. To su samo jedne u nizu Teslinih mudrih misli u filmu. “Taj će motor pogoniti svijet i osloboditi ljude”, prorokovao je Tesla i dodao: “Za mene su strojevi produžetak čovjeka, ne njegova suprotnost”.

Od Šerbedžije do Višnjića
Teslu su dosad glumili Rade Šerbedžija i Petar Božović (serija “Nikola Tesla” i film “Tajna Nikole Tesle”), David Bowie (“Prestiž”), John C. Reilly (komična serija “Drunk History”), Nicholas Hoult (“Rat struja”), Goran Višnjić (epizoda ovogodišnjeg “Doktora Whoa”)…

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close