Kolumnesibenik.in

‘Tenet’ je dosad najveća Nolanova papazjanija, dok je Garrone napravio odličnog i morbidnog ‘Pinocchia’

Dakle, ‘Tenet’. Izvrsno izgleda taj film, čak sam ga u jednom komadu uspio pogledati do kraja, što mi, primjerice, s ‘Interstellarom’ nikako nije polazilo za rukom. Ipak, gledanje ‘Teneta’, uz sve te lijepe kadrove, vrhunsku fotografiju i atraktivne lokacije moralo, pretvorilo se u pravo mazohističko iskustvo.

Možda sam glup i nisam mogao pratiti tu kompliciranu priču u kojoj se Nolan po tko zna koji put igra konceptom vremena, skače iz prošlosti u budućnost i odmah nazad, ali ovaj put sve to u sasvim suludoj konfuziji gdje čovjek jednostavno nema vremena uopće skužiti koji se vrag sad tu događa. Brza vožnja dovoljna je sama za sebe, pogotovo uz Nolanov osjećaj za režiju.

Upute za upotrebu

Ali jedan veliki ali. Mora li u skoro svakom njegovom filmu gledatelj dobiti i upute za upotrebu? Zbilja mi to ne treba, jer u još jednom filmu o teroristu koji želi uništiti svijet i nema neke velike dubine. Tip je đubre i gotovo, svijet kontroliraju tajne službe što već svi dobro znamo, jelte. I onda ta igra s konceptom vremena, zafilozofirao ga je Nolan u ‘Tenetu’ nikad jače.

Mislim da je jedini koncept vremena s kojim bi se ubuduće trebao baviti je da mu film traje kraće. Dva i pol sata papazjanije, ma koliko atraktivno izgledala je zbilja previše. A ništa, ma koliko pizdio na njega, sigurno ću mu gledati i idući film. Uz nadu da će uzeti neki dobar scenarij i ne miješati u njega fiziku i raznorazne grafove. Ne znam tko to više puši.

Ona zadnja scena borbe, ono zbilja moraš biti genije za skužiti što se sve događa. Znam , trebao bi opet pogledati film, pažljivije ga pratiti pa će mi biti sve jasno. Ne hvala, ne dolazi u obzir. Ima Nolan u karijeri filmova koji su mi dosadni i besmisleni. ‘Tenet’ ih je po tim pitanjima sve nadmašio.

Za razliku od Nolana, Matteo Garrone je poprilično jednostavan čovjek. Njega ne zanima vrijeme, njega više zanima zašto su ljudi drugim ljudima najveći neprijatelji, i to iz onih najnižih poriva. Dobro smo to osjetili u genijalnom ‘Gomorrah’, također odličnom ‘Dogman’ i još nekim filmovima i serijama.

Razmaženo drveno derište

Tako da me je jako iznenadilo što se uhvatio adaptacije ‘Pinocchija’, bajke za djecu o lažljivom i do zla boga razmaženom drvenom lutku. Kad sam počeo gledati film, odmah mi je sve bilo jasno. Ta Collodijeva bajka je jedna od najmorbidnijih djela za djecu ikad napisana. Zapravo mi nije jasno zašto je djeca uopće toliko vole. Ok, lutaka na kraju postane dobar i pretvori se u pravog dječaka, ali cijelo to putovanje…

Majko mila, nakon filma, unatoč sretnom završetku, sasvim je jasno zašto neki ljudi ne žele imati djecu. A Pinocchio je za to arhetipski primjer. Mali drveni je toliko neodgovoran, samoživ i egocentričan da sam tijekom filma navijao za sve negativce koji su mu htjeli doći glave. Bilo mi je čak žao Geppetta, iako ga je glumio inače mi mrzak Roberto Benigni.

Uglavnom, Garrone je napravio odličan posao. Likova i stilizacije ne bi se posramio ni veliki Guillermo Del Torro. Ali ne prikazujte ovaj film djeci, ne bi to bilo dobro. Poruka filma je jasna, treba u životu biti dobar, učiti, biti odgovoran, pomagati svojim roditeljima…. Ali sva ova događanja i lepeza likova iz filma mogla bi ih prestraviti.

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close