AktualnoSlobodna DalmacijaVijesti

Tektonski pomaknuta slika države: dok se državni vrh bavi političkim jezikoslovljem, priča o ratnom profiterstvu je na vrbi svirala

Potres koji je pogodio i koji još uvijek trese Sisačko-moslavačku te dijelove Zagrebačke i Karlovačke županije izbacio je na svjetlo dana i stvari o kojima ostatak Hrvatske, premda dijeli sličnu sudbinu, nije razmišljao. Jest, nije bilo teško pretpostaviti da i u Sisku, Petrinji, Glini i drugim gradovima, baš kao i u ostatku zemlje, caruju korupcija, političko kadroviranje, nemoral vrhuški koje se bahato pokrivaju slovom zakona koji su daleko od pravednosti. Zakoni se, naime, tako barem piše u udžbenicima, donose ne bi li bili kakav-takav ekvivalent pravde dostižne i bez toljage i gole sile. Jest, nije bilo teško pretpostaviti da nakaradni zakoni koji vrijede i za sve nas kroje živote i ljudima na sjeveru zemlje.

Pa ipak… Pa ipak, tlo se doslovno moralo zatresti da bismo čuli kako je, primjerice, provedena obnova nakon rata. Kuće su se gradile nevjerojatnom sinergijom krađe, prijevare, zlokobnog ignoriranja pravila graditeljske struke i potpunog izostanka nadzora koji je investitor, dakle država, morao provoditi nad radovima koje je sam financirao novcem poreznih obveznika. Dakako, istog časa po otkriću toga notornog kriminala, isukane su teške riječi i kvalifikacije. Prva je bila teza o ratnom profiterstvu koju se dade razumjeti kad stiže iz usta običnih, gnjevnih ljudi, ali ne i kad o njoj palamude pravnici i državni dužnosnici. Kakvo ratno profiterstvo? Tko god znade išta o hrvatskim zakonima, znade da se za kriminalnu obnovu Banije nikad neće podići optužnica. Trebali su se izredati pusti mislioci i komentatori da bi na kraju premijer jednostavno kazao da je priča o ratnom profiterstvu na vrbi svirala.

No osim što je, također njegovom intervencijom, objavljen popis tvrtki koje su u obnovi sudjelovale, po pitanju istraživanja obnove nije se ništa dogodilo. Nijednom od 202 trgovačka društva i obrtnika neće pasti ni dlaka s glave, osim što ćemo mi, naivci, ne znajući ni tko je prav ni tko je kriv, ispirati usta njihovim imenima. Vlada nije, recimo, zbrojila dva i dva te i u druge županije gdje se odvijala obnova nakon rata hitno poslala revizore, istražitelje, statičare, sudske vještake.., kako bi utvrdila kako je tamo obnova provedena. Fali li i tamo armature, serklaža, građevinskog željeza i betona u kućama. Hoće li, bude li potresa, nastradati i ti ljudi zato što je netko “munio” milijune kuna koje je, umjesto da ih ugradi u zidove, stavio sebi u džep? Daleko od toga da bi država, ako pronađe propuste koje je realno očekivati, pravdu mogla tjerati na sudu, ali bi mogla pokazati razboritu volju da prevenira neko sutrašnje zlo. Mogla bi, uostalom, takvom gestom koliko-toliko spasiti vlastiti obraz, ali – a to je najvažnije – mogla bi spasiti živote. No umjesto toga, najviši državni dužnosnici bave se političkim jezikoslovljem, te inzistirajući na Banovini umjesto na Baniji pokušavaju činiti isto ono što su činili devedesetih nazivajući Dalmaciju Južnom Hrvatskom. A i Banijci, baš kao i Dalmatinci, znaju i bez njih i tko su i što su, ali znaju i da prizemno, vulgarno domoljublje ne može sakriti tektonski pomaknutu sliku te iste države.

Show More

Povezane objave

Back to top button
Close
Close