Slobodna DalmacijaSplit

Teatar apsurda: nakon uređenja splitskog Trga Gaje Bulata krošnje 11 stabala zaklonit će pročelja zgrade HNK i crkve! Pogledajte kako će to izgledati

Nakon Nove godine objavljena je vijest da je Grad Split odabrao zajednicu ponuditelja “Neir” i “Građevno Zec” da urede Trg Gaje Bulata, a procjene su da bi radovi, koji s PDV-om koštaju 3,7 milijuna kuna, trebali biti gotovi do proljeća.

U optimističnom tonu mediji su objavili da će zapušteni trg postati ozelenjen i prenijeli su gradonačelnikovu izjavu kako će time biti omogućeno da se uređena površina ispred zgrade splitskog teatra po potrebi koristi kao scena.

No, objavljeno je i kako je splitsko društvo arhitekata konsternirano uređivanjem Trga Gaje Bulata kakvo se sprema, “nemuštih vizualizacija i selektivnih prikaza projekta, bez jasnog isticanja autorstva arhitektonskog dijela te ikakvog jasnog filtera kvalitete”.

“Ukratko, ovaj proces je priznanje statusa privremenog, ad hoc grada i još uvijek se nadamo da se takva degradacija splitskog prostora i društva neće na ovakav način odigrati”, napisali su splitski arhitekti.

Ovo je drugi put da se DAS buni protiv načina na koji se namjerava urediti Trg Gaje Bulata. Prvi put je to bilo 2016., kad se pokušalo provesti rekonstrukciju trga za vrijeme Ive Baldasara. Tada je netransparentnost procesa osudio biši predsjednik DAS-a Dragan Žuvela.

Ono što je najviše smetalo u cijeloj priči onda i sada jest konspirativnost samog postupka u traženju rješenja za uređenje jednog od najvažnijih gradskih trgova.

Za vrijeme Baldasara nije bio raspisan javni natječaj za trg i spomenik bivšem vođi “narodnjaka” Gaji Bulatu, nego je Grad išao u postupak javne nabave koji je objavio u Elektronskom oglasniku Narodnih novina, za što nitko nije znao osim nekolicine upućenih kipara i arhitekata.

Tom prigodom upitali smo članove ondašnjeg ocjenjivačkog suda, uvažene stručnjake prof. dr. Ivu Šimata Banova i skulptora prof. dr. Matka Mijića za komentare. Šimat Banov je takav natječaj ocijenio kao čudan.

Rekao je da je moglo biti više struke u žiriju i požalio se da je odaziv umjetnika bio vrlo malen, a Mijić je kazao kako je šteta što nije bilo nagrada za skulptore koji su se javili.

Baldasarova ‘ručna’

Nakon što su javnost i stručnjaci osudili takvo zaobilaženje struke i umjetnika, Baldasar je potegnuo ručnu, osobito jer mu proračun nije bio izglasan, pa nije imao sredstava za veće zahvate u javnim prostorima.

No, iz neobjašnjivih razloga njegov nasljednik Andro Krstulović Opara odlučio je nastaviti sa spornim rezultatima. Još je diskutabilnije što je nastavljeno s isključivanjem javnosti.

Projekt je izmijenjen, a javna nabava za izvođača radova je raspisana a da prethodno na izložbi ili na stranicama Grada nije detaljno prezentirano kako se namjerava urediti trg i da je o tome raspravljeno. U medijima se moglo vidjeti samo fragmente budućeg uređenja.

Kompletniji uvid u budući izgled trga može se dobiti tek ako se pogleda projektna dokumentacija za izvođača radova na stranicama Narodnih novina.

Na osnovi onoga što se tamo ima vidjeti može se reći da otpada izjava gradonačelnika kako će se uređenjem trga dobiti prostor za izvođenje kazališnih djela na otvorenom.

Dapače, prohodni prostor kazališnog trga, koji ima oko 750 četvornih metara, u odnosu na sadašnju površinu smanjit će se otprilike za pola.

Iz glavnog projekta vidi se da su Grad i konzervatori tražili da projekt bude reminiscencija na stara vremena.

“Sukladno smjernicama i stavovima predstavnika Grada Splita kao investitora te Konzervatorskog odjela Split, središte trga namjenjuje se građanima Splita u funkciji uspostave memorije na izvore vode predjela Dobri te na nekadašnji perivoj.

Tako je simetrično u odnosu na os ulaza u kazalište i os ulaza u crkvu Gospe od Zdravlja projektirano sedam kvadratnih površina zasađenih visokom i niskom vegetacijom”, napominje se u projektu, uz dodatak kako su ozelenjene kvadratne površine razmaknute kako bi omogućile pješački promet na pješačkoj dijagonali od Teutine prema Ćiril-Metodovoj ulici.

No, riječ je o nevelikom razmaku, a još veći problem je u vizualnoj blokadi koju tvori zelenilo u odnosu na prostor trga.

Ono što je manje poznato jest da je i u vrijeme Baldasara pobjedničko rješenje za Trg Gaje Bulata koje je bilo prezentirano u medijima naknadno izmijenjeno uoči javne nabave.

Naime, u medijima se tada vidjela varijanta parternog uređenja i opreme prostora koja je bila suvremenija od one koja je objavljena u pozivu za izvođenje radova. Iz dokumentacije se vidi da su već koncem 2016., vjerojatno na zahtjev konzervatora, bili udareni temelji za dizajn trga kakav se sada planira izvesti.

Na tom rješenju pojavile su se četiri zelene površine od 16 četvornih metara s visokim stablima, palmama, okruglim grmovima, okružene živicom. Ulaz u tetar dobio je neobarokni izgled, a klupe su dobile naslone, drvene podloge i nešto bezličniji dizajn.

Ono što se s dolaskom Krstulovića Opare promijenilo jest da se “okupacija” trga zelenilom povećala. Dodane su tri visoke palme te još tri stabla s pripadajućim zelenim površinama.

Tako da su sad predviđene četiri visoke palme i sedam visokih stabala. Simbolika nekadašnjeg perivoja naglašena je do mjere da je postala fizička i vizualna barijera. Takva izmjena projekta je po sebi problematična kao koncept jer vuče u anakronizam.

Nekoć su bile murve na Prokurativama. Znači li to da ih opet treba posaditi? U ime čega? Također, fontana pred kazalištem je promijenila izgled, izronila je iz partera i zauzela nešto veći prostor.

Zasluge za ove izmjene, čini se, snosi i sam gradonačelnik. Naime, iz objave na stranicama Grada možemo zaključiti kako se Krstulović Opara aktivirao i kao urbanist, dok su urbanistima i arhitektima bila zatvorena vrata.

Stabla do osam metara

“Na inicijativu gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, nedavno je završena izmjena projektne dokumentacije temeljena na prvonagrađenom natječajnom radu iz 2016. godine”, stoji na stranicama Grada.

S obzirom na smanjivanje prostora trga fizičkim i vizualnim preprekama, zvuči ironično njegova izjava kako će se ovaj prostor urediti “za društvena događanja na otvorenom, kao novu pozornicu našeg Kazališta”.

Prema troškovniku, bit će sedam stabala vrste javora visine minimalno šest metara i ukupno četiri palme visine minimalno osam metara.

Osim toga, bit će i nižeg bilja, kao što je devet niskih palmi visine metar i pol. Također, uz stabla je predviđeno da budu grmovi u obliku kugle i bršljani, a svaki od tih mini vrtova bit će okružen živicom. Tako da će biti sedam kvadratnih “oaza”, svaka površine 16 četvornih metara. Uza sve, bit će postavljena manja fontana (13 m²), pet klupa, koševi, podna rasvjeta i rasvjetni stupovi.

Na drugoj lokaciji ovo bi funkcioniralo (možemo ovdje pohvaliti brigu Grada da se obnovi fontana u Đardinu, kao i brigu za baštinu s uređenjem secesijske zgrade Hrvatskog doma, obnovu fasade HNK-a i skulpture Grgura Ninskog).

No, na dotičnom mjestu zauzimanje nevelikog trga zelenilom, fontanom i klupama posve je pogrešan koncept. To bi drugdje bilo dobrodošlo mjesto predaha i hlada u ljetnim vrućinama, koji toliko nedostaju u urbanoj vrevi, kao i simboličnog podsjećanja na urbanu prošlost grada.

Međutim, ovdje je problem što se uređenje trga fiksira na jedno povijesno razdoblje, nakon kojeg je slijedila modernizacija Splita koja je uslijedila probijanjem Marmontove i rušenjem sklopa oko kuće Jelaska. Ovim rješenjem bi se zaklonilo vizure kasnije izgrađenih objekata, a sam zahvat neće pridonijeti boljoj funkcionalnosti same lokacije.

Visoko drveće i palme zaklanjat će pogled na fasade zgrada na trgu, ovisno o kutu gledanja. Tih 11 visokih stablašica zaklonilo bi fasadu crkve Gospe od Zdravlja kad se dolazi iz Marmontove, zaklonilo bi dio fasade kuće Jelaska dijelom kad se gleda iz Porinove, a kad se na trg dolazi iz smjera Ćiril-Metodove, ne bi se vidjela fasada HNK-a.

No, osim vizualnih barijera, redizajn ovog prostora sa sedam zelenih površina, pet klupa, fontanom i spomenikom svojim rasporedom “pojest” će polovicu trga – a tome možemo dodati i proširenje stubišta HNK-a.

Naime, još jedan sporni dodatak predstavlja neobarokni redizajn ulaza u HNK. Sadašnje rješenje ima jednostavan polukružni podest i dvije stube. Po novom rješenju, postojeće polukružno stubište će se srušiti, a na njegovo mjesto ispred HNK-a dolaze neobarokna kamena ograda i podest.

U pitanju je suvišna obnova nekadašnjeg stubišta koja bi posjetitelje, za razliku od sadašnjeg vrlo slobodnog pristupa, usmjerila k središnjem dijelu stubišta. S bočnih strana bi bile dvije rampe za osobe smanjene pokretljivosti koje su preširoke, na najužem dijelu imaju preko tri metra, što je nešto manje od širine stubišta.

Historicistička zgrada splitskog HNK-a, kad je građena prije gotovo 130 godina, doista je imala neobarokno stubište, a na trgu su poslije bile posađene i palme, od kojih se nije najbolje vidjela fasada teatra. No, to ne znači da je takvo rješenje bilo bolje.

S neobaroknom ogradom opet dolazimo do toga da se propusnost građana ograničava, a nije jasno u ime čega. Devetnaestostoljetna estetska ideologija o stilskom jedinstvu građevina odavno je odbačena. Funkcionalna svrhovitost je važnija osobina, na primjer kad na prostranom platou ispred ulaza u teatar neometano možete gledati dolazi li netko s kime idete na predstavu.

Na adresi Trga Gaje Bulata nalaze se zgrade nastale kroz različita povijesna i stilska razdoblja, no faktički se samo prostor ispred HNK-a smatra trgom. Svojom raznolikošću čitav taj prostor jest svojevrsna “galerija” arhitekture. Na zapadu je jedna od najvrjednijih historicističkih zgrada u Dalmaciji, neobarokno Hrvatsko narodno kazalište u Splitu, građena prema projektu Emila Vecchiettija i suradnika Ante Bezića (1891. – 1893.). Sjeverno od nje je jedno od najznačajnijih sakralnih modernističkih zdanja međuratne arhitekture, crkva Gospe od Zdravlja Lavoslava Horvata (1937.).

Pokraj crkve je franjevački samostan, smjelo postmoderno zdanje Slavena Rožića (1987.). Na istočnom dijelu je značajno djelo iz razdoblja tvz. druge ili kasne moderne arhitekture, arhitekta Antuna Šatare, bivša robna kuća “Prima” (1966.). Južno se nalaze ostaci probijenog baroknog bedema Priuli.

Pitanje kuće Jelaska

Po sredini trga je historicistička kuća Jelaska (1911.). Ovo djelo Juraja Botića nema osobitu vrijednost, ali su konzervatori tražili da se sačuva. Urbanističke ideje za rušenje ove kuće pojavile su se nakon Drugog svjetskog rata i probijanja Marmontove.

Godine 1978. i 1996. provedeni su urbanistički natječaji na kojima su odabrani radovi predvidjeli rušenje kuće Jelaska, ali to se nikad nije dogodilo. Sredinom devedesetih konzervatori su je stavili pod zaštitu, iako je veliki splitski kroničar i povjesničar umjetnosti Duško Kečkemet rekao da ona nema posebnu vrijednost; založio se da se ukloni, a da se na njezinu mjestu izgradi manji objekt javne namjene.

Danas je polovica trga, od kuće Jelaska do bivše “Prime”, vrlo neugledna, no Grad zanima samo prostor ispred teatra.

To je donekle anakrono sagledavanje, taj dio trga se “ograđuje” stablašicama i pretvara u introvertan prostor. Inspiracija za uređenje traži se u reminiscencijama na davna hortikulturna rješenja ili barem ona prije 1929. godine, dok je još crkva Gospe od Zdravlja bila mala crkva, kao i samostan franjevaca, bedem Priuli je bio čitav, a Marmontova nije sezala do trga. No, sadašnji trg je puno propulzivniji, u njega se ulijevaju Teutina, Porinova, Ćiril-Metodova, Sinjska, Klaićeva i Marmontova ulica.

Za današnju frekventnost, osobito ako će i nakon krize s COVID-om biti turista kao prije, ovakvo zaposjedanje nevelikog prostora trga ispred HNK-a je pretjeranost, a vizualne barijere, makar bile zelene, neprihvatljive su. Uostalom, na natječaj na kojem se cjelovito sagledao Trg Gaje Bulata, a koji je bio javno raspisan, javilo se 29 natjecatelja.

Na Baldasarov natječaj, koji je išao preko javne nabave, za koji gotovo nije nitko znao, javilo se samo pet natjecatelja. Sad se na inicijativu gradonačelnika natječajni rad nezgrapno izmijenio, što je potpuno izbacivanje javnosti i struke. Ono što je bilo suvremeno je izbačeno, a historicističke reminiscencije su nadjačale.

Uzmemo li da je tu još i spomenik Gaji Bulatu koji prolaznike pozdravlja s podignutim šeširom, na kraju dobivamo tematski park umjesto uređenog trga za 21. stoljeće. Na neki način ovo rješenje simbolizira našu opterećenost prošlošću, o koju se saplećemo na svakom koraku. Stoga nije naodmet podsjetiti na onu da je bolje imati dobru budućnost nego prošlost.

Tsunami skulptura i nepromišljenih lokacija

Andro Krsrtulović Opara ima, izgleda, zasluge u ovoj priči prije negoli je postao gradonačelnik.

U izbornoj kampanji 2017. hvalio se da je upravo on kao gradski vijećnik u mandatu 2005.-2009. bio predlagatelj odluke da se po Splitu u deset godina podigne 21 skulptura zaslužnim velikanima iz hrvatske i splitske povijesti.

Vijeće je 2007. usvojilo prijedlog Komisije za spomenike i trgove da se na kazališnom trgu podigne spomenik Gaji Bulatu s perivojem.

Šimat Banov nam je povodom Baldasarove javne nabave iz 2016. za Trg Gaje Bulata rekao kako Splitu prijeti tsunami sa skulpturama u javnom prostoru, koliko ih je predviđeno, osobito spuste li se kriteriji.

Možemo se s time složiti s obzirom na brojnost predviđanih skulptura i nepromišljenih lokacija.

Show More

Povezane objave

Back to top button
Close
Close