AktualnoSlobodna Dalmacija

Sprovod Đedu bez sumnje je bio jedan od najmasovnijih ispraćaja vjerskog dostojanstvenika na ovim prostorima. Korona pri tome nikome nije smetala

Nedjeljni sprovod Amfilohija Radovića (82), mitropolita crnogorsko-primorskog, bio je spektakl za pamćenje i manifestacija na najvišoj, nebeskoj razini dugogodišnje srpske politike prema Crnoj Gori.

A tu je politiku tri desetljeća utjelovljavao upravo jedan od najmoćnijih vladika Srpske pravoslavne crkve, preminuo od posljedica zaraze koronavirusom, pod čijom se crnom sjenom upravo i održao ovaj duhovno-politički dvodnevni festival.

Srpski mediji, izvještavajući s ovog događaja, upravo su hiperventilirali od uzbuđenja, otvoreni kapsil praćen je kamerama od trenutka kad su duhovni oci došli po njega u bolnicu, preko ispraćaja na Cetinju, staroj crnogorskoj prijestolnici, ali i mjestu Amfilohijeve katedre, pa preko podgoričkih ulica, obreda i oproštaja uz tradicionalno lelekanje, do bezbrojnih ushićenih govora pred mnoštvom natiskanih obožavatelja, tek malobrojnih zaštićenih maskom.

Običaji poput cjelivanja mrtvog episkopa, tisuća poljubaca u glavu, krunu, ruku i križ, a onda i pričest istom žličicom za tisuće vjernika u uvjetima kad Crna Gora bilježi ogroman skok zaraženih virusom – tek će se vidjeti posljedice ovog mitinga – u krajevima zapadno od Prevlake izazvale su u najmanju ruku čuđenje i nevjericu.

Nije moglo proći ni bez prvog čuda vjerojatno budućeg srpskog sveca: dva oblaka na nebu iznad hrama ocrtala su križ!

Amfilohije je bio čovjek iznimog obrazovanja i organizacijskih sposobnosti, a za razliku od mnogih pravoslavnih episkopa, rado se i često susretao s rimskim papama, upoznao je čak četvoricu, ručao i šalio se s papom Ivanom Pavlom II., te iznimno poštovao znanstveni rad Benedikta XVI.

Sloba i Arkan

S druge strane, veličao je Miloševića i guslio za okupatore Dubrovnika, dva puta ugostio Arkana na Cetinju, usput bacajući anatemu na sve koji žele “razdvojiti Srbiju od Crne Gore”.

Negirao je postojanje Crnogorske pravoslavne crkve, ne priznaje crnogorsku naciju i državu, a kad je planuo rat u BiH prebacuje se na tamošnja ratišta, prijateljuje s Radovanom Karadžićem i sokoli srpske borce na položajima, a pokolj u Srebrenici jednostavno karakterizira kao – osvetu.

Uporno klete i proklinje sve koji nisu na srpskoj i ruskoj liniji; prokleo je sve koji žele priznati Kosovo, one koji žele srušiti limenu crkvu na Rumiji, a čuvena je njegova kletva upućena onima koji nisu vjerni Rusiji: “Dabogda živo meso s njega otpadalo, proklet bio tri puta i tri hiljade puta!” Prokleo je i crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića.

Vrhunac političkog djelovanja ostvario je upravo 2020. godine, kad je otvorenom podrškom i potporom masovnim okupljanjima uspio dovesti prosrpske stranke na vlast u Crnoj Gori, a čak je i prvi put u životu izišao glasati na izborima.

Nemirenje s politikom oko Kosova dovelo je do neslaganja sa za nijansu umjerenijim patrijarhom srpskim Irinejom, a u otvoreni sukob s predsjednikom Aleksandrom Vučićem kao “izdajnikom Kosova”. Upravo je na nedjeljnom pogrebu umalo izbio skandal: većina episkopa bila je protiv Vučićeva govora nad odrom, patrijarh ga je ipak pozvao da govori, pa je nađen kompromis, Vučić se poklonio pred mitropolitovim odrom, ali govor je držao pred Srpskom kućom u Podgorici.

More patetike i mitoloških govora obilježilo je Amfilohijev sprovod koji je trajao više od pet sati (ne računajući subotnje okupljanje u Cetinju), a možda je vrhunac bio oproštaj akademika Matije Bećkovića, koji je primijetio:

– Kao što je sveti Đorđe ubio aždaju, tako je i Amfilohije u naše dane pogubio koronu. I ne samo bolest nego i kao virus bratske mržnje.

Joanikije ili Kirilo?

Sprovod “Đedu”, kako su od milja nazivali Amfilohija, bez sumnje je bio jedan od najmasovnijih ispraćaja nekog vjerskog dostojanstvenika na ovim prostorima, no Srpska crkva sada treba izabrati njegova nasljednika.

Sinod Srpske pravoslavne crkve postavio je episkopa budljimljansko-nikšićkog Joanikija Mićovića (61) za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske, a Joanikije je ušao u povijest Crne Gore kao prvi srpski vladika koji je uhapšen u 21. stoljeću, i to zbog litije u Nikšiću, organizirane uprkos zabrani zbog epidemije korone.

Njegova braća arhijereji uvjereni su kako je vladika Joanikije “duhovni gorostas kome teško da išta može nauditi, niti ga savladati, a kamoli polomiti” i po njima bio bi idelan Amfilohijev nasljednik. Tim prije što o crnogorskoj samostalnosti ima jednaki stav kao i pokojnik.

A kao mogući nasljednik spominje se i Podgoričanin Kirilo Bojović (51), episkop buenosaireski i južnocentralnoamerički, koji je na tu katedru postavljen upravo na Amfilohijev prijedlog.

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close