KulturaSlobodna Dalmacija

‘Slavuj‘: Osvetnice umiru pjevajući, film o kojem se ne prestaje govoriti šokirao je publiku scenama silovanja

Polemike prate kontroverzni drugijenac redateljice kultnog “Babadooka” Jennifer Kent s brutalnim scenama silovanja još od premijere na festivalu u Veneciji 2018. godine. Velika je šansa da će “Slavuj” izazvati reakcije i sad kad je konačno doletio na hrvatsko “online” videotržište, nakon što je u međuvremenu bio u festivalskoj i kinodistribuciji diljem svijeta.

Dio publike na premijernoj venecijanskoj projekciji za filmske novinare/kritičare i svečane uzvanike napustio je dvoranu prije nego što je film završio. A među okupljenima koji su izdržali do kraja jedan je novinar/kritičar australsku filmašicu “počastio” pogrdnim riječima kad se njezino ime pojavilo na odjavnoj špici.

FILM: The Nightingale; povijesni triler; Australija, 2018. REŽIJA: Jennifer Kent ULOGE: Aisling Franciosi, Sam Claflin OCJENA: ****

“Kurvo”, uzviknuo je tip istu riječ kojom muškarci često časte Kentičinu protagonisticu Claire (dojmljiva irsko-talijanska glumica Aisling Franciosi; posjeduje nešto od mlade Catherine McCormack), potpuno krivo skuživši film. Naime, “The Nightingale” se vraća u Australiju ranog 19. stoljeća, kad su je kolonizirali Britanci i “civilizirali” zemlju na način da su bijelci u tom procesu istrebljivali “divljake”, tj. tamnopute lokalce Aboridžine, do (i preko) granice genocida, oduzevši im njihov dom.

Claire je irska osuđenica zvana Slavuj, a na nju je bacio oko sadistički britanski pukovnik Hawkins (Sam Claflin) i odbija je pustiti, iako je odslužila svoje. “Moje si vlasništvo, mogu raditi što hoću”, dreči Hawins. Časnik će to i dokazati silovanjem Claire nakon što ona, glasom slavuja, otpjeva staru dobru englesku ljubavnu pjesmu za njegovu trupu.

Kad Claire pokuša osloboditi suprug (Michael Sheasby), dolazi do verbalno-fizičkog koškanja i Hawkins, posljedično, sa svojim vojnicima bane na vrata njihova doma. U iznimno teškoj sceni Britanci će počiniti neoprostiv zločin: Clairein suprug će smrtno stradati, kao i njezino djetešce, a nju će opet silovati Hawkins i njegov narednik Ruse (Damon Herriman) te je ostaviti da umre.

Raritet je da scene silovanja režira žena nakon što su takve prizore obično snimali muški redatelji poput Sama Peckinpaha (“Psi od slame”), Meira Zarchija (“Pljujem ti na grob”) i Gaspara Noea (“Nepovratno”). Kent je rijetki primjer redateljice, zajedno s Francuskinjom Coralie Fargeat (“Revenge”), koja se hrabro odlučila za takvo što.

Međutim, dok je Fargeat provokativno “seksualizirala” i “erotizirala” protagonisticu “Osvete” prije gnjusnog čina u ionako visokostiliziranom “rape-revenge” filmu, Kent to ne radi, niti poseže za estetizacijom “Slavuja”, sve kako bi nasilje bilo realističnije i šokantnije.

I ne samo to, Kent stavlja gledatelja u poziciju žrtve tako da u jednom trenutku upošljava subjektivni kadar iz Clareine perspektive, njezin pogled na strop koji se miče naprijed-natrag. Australska režiserka želi da publika bude što neposredniji svjedok patnje i nepravde i da je užasni čin hororski proganja kao i Claire.

“The Nightingale” nije horor film kao “The Babadook”, ali govori o hororima i podjednako je košmarno iskustvo za protagonistice (i gledatelja), iskazujući njihovu traumu iznutra prema van i obratno. “Babadook” se većinski odvijao u interijerima kuće samohrane majke pod opsadom “uljeza” i bio interan.

“Slavuj” je, s druge strane, gotovo sav u eksterijerima, time i eksterniji, posjedujući nešto podjednako “malickovsko” i “herzogovsko” u odnosu prema prirodi, netaknutoj divljini guste australske šikare, no redateljica i ovdje stvara hororski osjećaj klaustrofobije i zatvorenosti užim formatom slike.

Nakon što Claire osvetnički krene u potragu za zločincima, “The Nightingale” postaje povijesna inačica osvetničkih filmova ženskog bijesa “I Spit On Your Grave” i “Kill Billa” u okviru australskog vesterna, do koljena uvaljana u krv i blato, ali i više od toga kad joj se pridruži aboridžinski tragač Billy zvani Gavran (sjajni debitant Baykali Ganambarr) koji zna “kako je kad ti bijelac uzme sve”.

U prvom planu je Claire, u drugom Aboridžini, a osobni i kolektivni horori se alegorijski prelamaju u Kentičinu odlomku iz ružne strane povijesti i akumuliraju ne samo primordijalnim vriskom ženskog bijesa. Horori dominacije, pokoravanja, tiranije, kolonizacije, metaforičkog kresanja raširenih krila slobodnim pticama poput slavuja i gavrana u letu visoko prema zvijezdama koje Kent snima daleko na nebu. Predaleko da bi čule pjesmu slavuja.

Klinički psiholozi na setu za pomoć glumcima

Film je osvojio posebno priznanje žirija i nagradu za mladog glumca na Veneciji, a ako je vjerovati “triviji” za najmučnije scene su angažirani i klinički psiholozi kako bi glumcima pomogli da se suoče s traumama.

Show More

Povezane objave

Back to top button
Close
Close