Slobodna DalmacijaSport

Remi s Japanom treba shvatiti kao ozbiljno upozorenje: obrana treba što prije proraditi, a posebno se čeka povratak Šege koji bi dao sigurnost ekipi

Ne treba previše dramatizirati nakon šokantnog remija protiv Japana, ali isto tako taj rezultat hrvatska rukometna reprezentacija treba shvatiti kao ozbiljno upozorenje. Dobila je po prstima, opekla se. Vjerojatno je mislila “lako ćemo” i eto što joj se dogodilo. Na kraju je bod bio ravan pobjedi budući da je gubila praktički cijelu utakmicu na otvaranju Svjetskog prvenstva u Egiptu.

Naš forte, a to je obrana, protiv Japana nije bio izražen. A kad je tako, onda se odmah nađeš u problemu. Hrvatska je igrala najčešće 5-1, a premalo 6-0. Nije funkcioniralo, Japanci su prelako dolazili do situacija za (otvorene) šuteve. Kontra je trebala biti naše oružje, no Japanci su nas i u tom segmentu nadigrali. Nisu od velike pomoći bili ni naši vratari – Pešić je obranio sedam lopti, a Šunjić jednu.

Nadalje, iako smo postigli 29 golova što je sasvim respektabilno, bili smo prilično bezopasni iz vanjske linije. S devet metara gađali smo skromnih 7/22. Mogu se na šut dignuti Duvnjak i Cindrić, ali trebat će nam prava izdanja klasičnih šutera. Mogli bismo ih dobiti od Martinovića koji je dobro krenuo protiv Japana s tri gola iz tri pokušaja u prvom poluvremenu, no na tome je i ostao jer nakon toga više nije ni igrao puno. Mamić je zabio jednom, Šarac također, Šebetić ni jednom… Bez opasnog vanjskog šuta previše ovisimo o ingenioznosti Duvnjaka i Cindrića. 

Što se obrane tiče, ona će se dizati kroz turnir. Rast će. Bit će i pristup drukčiji, to sigurno. U tom kontekstu svi se nadaju skorom povratku Marina Šege. On je naš prvi vratar i bilo bi dobro da čim prije uđe u konkurenciju za nastupe. S njim bi obrana bila sigurnija, a to bi onda moglo i trebalo dovesti do slobodnije i hrabrije igre u napadu, posebno od strane naših vanjskih šutera.

U svakom slučaju, Japan je arhiviran i nema se smisla više vraćati na njega. Turnir je dug, tek je počeo i ima se tu još puno utakmica odigrati. Kako je Blaženko Lacković napisao u kolumni za HRS, i 2003. je počela nekako slično.

Show More

Povezane objave

Back to top button
Close
Close