AktualnoHrvatskaKulturaMagazinVijesti
UŽIVO

Recenzija zbirke priča Ane Bilić Priče za Vinka

On je bio pravi medicinski robot koji je svojim humorom vraćao osmijeh…

Recenzija zbirke priča Ane Bilić Priče za Vinka

 

,,Priče su kamen temeljac na putu do duševnog prosvjećenja“, misao je Ruth Stotter (rođ. 1936.), a njome je vođena i Ana Bilić, kada ispisuje Priče za Vinka (2020.). Sadržajno podijeljene u četiri poglavlja, četrdeset priča za Vinka svoj, gotovo evolucijski put, kreću od Priče iz svemira/nemiraPriče same o sebiPriče iz bajki i, konačno – Priče o svemu i svačemu. U tom simboličkom narativnom ključu, Bilić stvara mitske legendarne junake (robot, tišina, zrnce prašine, čarobno stablo, Kojot Koji Zavija i dr.), ali u narativno tkivo teksta upisuje i one svakodnevne i stvarne (mama, baba i dr.). Autorica pritom vjerodostojno detektira dječje brige i strahove, ali kroz situacije književnih likova uči i kako otkloniti iste. Na prvom mjestu, pak, tematizira radost kao neizostavni dio odrastanja.

Posebnu čitateljsku empatiju, katarzične naravi, potiče upravo Vinkova priča, ispričana kao sjećanje na san šestogodišnjeg djeteta. Vinkova priča topla je priča o strašnom vladaru Nadlordu i Cvjetiću Sudbine, koji uz pomoć Vojske Cvjetića Sudbine u bitci Nadlorda pobijedi, te dobrota zavlada cijelim svijetom. Osim što je dječja priča prije spavanja, Vinkova priča alegorijska je ozbiljna priča o Životu i Smrti, arhetipskoj borbi Dobra i Zla, namijenjena svakom (odraslom) čovjeku.

Kraćeg oblika, nekompleksnog sadržaja, pisane jednostavnim i slikovitim rječnikom, Priče za Vinka (zbog svih navedenih karakteristika) stilski i tematsko-motivski potpuno su primjerene (modernom) djetetu 21. stoljeća. Međutim, kao ni u vrijeme Homera, u 21. stoljeću, kod Bilić, ne izostaje temeljna komponenta pričanja – emocionalna. Priče za Vinka tako su najtoplije dječje priče koje pomažu odgovoriti na brojna dječja, ali i ozbiljnija egzistencijalna pitanja, čime nadrastaju okvir dječjeg. U Priči o dva karijesa uče o važnosti pranja zubi, u Priči o čuperku kako nas ,,baš te male nesavršenosti“ čine posebnima, u Priči o mojoj babi o zahvalnosti prema babi Veroniki, koja je u naslijeđe ostavila pristojnost, odgoj, ali i igru da se nekad stvarno činilo da je ona najveće dijete među nama. Sasvim jednostavna priča otkriva ,,najležerniju rečenicu svijeta“ (Volim te!).

Kompozicijski vještim narativnim pletivom autorica pomiče granice gotovo nemogućeg (?) u Priči jednog robota, koji je primijetio da, ako su ljudi dugo tužni i bez smijeha, mogu postati bolesni. Stoga je njegov životni san promijeniti zauvijek sve životne robotske zajednice (…) biti pravi robot za medicinske svrhe, (…) pomagati smijehom bolesnim ljudima da opet budu zdravi. Smijeh liječi! Smijeh čini čuda!, čime Bilić naglašava važnost humanosti kroz sebedarje drugome, (a posebno u današnjem svijetu otuđenosti pod utjecajem tehnologije).

Na univerzalnoj razini Priče za Vinka priručnik su kako živjeti u svijetu odraslih, a pritom zadržati ono najvrjednije istinsko u sebi – zauvijek u srcu – biti i ostati dijete. Stoga, analogno prvoj rečenici ovoga teksta, Priče za Vinka – kao djetetove priče – kamen su temeljac na putu do duševnog prosvjećenja svakog čitatelja.

Konačno, s obzirom na to da se radi o vrijednom prilogu suvremenoj dječjoj prozi, preporučam objavljivanje rukopisa knjige Ane Bilić Priče za Vinka.

 

                                                                   Jelena Alfirević, mag. philol. croat.

 

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close