KulturaVečernji list

Razorno bolna drama o smrti, djeci, prijateljstvu i tihoj kineskoj revoluciji




 | Autor :

Još od briljantnog tajvanskog filma „Jedan i dva“ Edwarda Yanga iz 2000. godine nismo gledali tako slojevitu, pitku i melankoličnu obiteljsku sagu kao što je prekrasno remek-djelo „Zbogom, sine“ Wanga Xiaoshuaija, inače člana takozvane „šeste generacije“kineskih redatelja, skupine koja crpi korijene iz naturalističke filmske tradicije.

Vijugava dramaturška naracija, koja skakuće gore-dolje u razdoblju duljem od trideset godina, prati odnose dvije prosječne kineske obitelji čija se intima istražuje kroz njihovo prijateljstvo i tragediju koja ih razdvaja. Već u prvom kadru gledamo njihove sinove koji razgovaraju pokraj umjetnog jezera o tome hoće li ući u vodu, ali jedan od njih ne zna plivati. Već u sljedećoj sceni u širokom kadru pratimo roditelje koji panično vade beživotno tijelo svoga sina iz vode i trče kroz polja prema bolnici. Posebno je bolna i uznemirujuća scena dok otac trči kroz željeznički tunel noseći mrtvoga sina, za njim ide majka i njihovi prijatelji, dok im ususret juri vlak. Glavni dio pripovijedanja usredotočen je upravo na roditelje preminuloga dječaka, oca Yaojuna (Wang Jingchun) i majku Liyun (Yong Mei), koji žive u provinciji Fujian na jugu Kine i koje ćemo već u sljedećoj sceni, a to je skok od nekoliko godina, vidjeti kako se sukobljavaju sa svojim sada već tinejdžerskim posvojenim sinom, koji ne može obuzdati nalete buntovnog bijesa.

A potom film počne kliziti u prošlost prikazujući kulturne i psihološke posljedice kineske nacionalne politike od 1980-ih godina – u doba nemilosrdne politike jednoga djeteta, plašljive Kulturne revolucije kada se u Kinu probila pop-glazba (ovdje su se odvaljivali na “Rivers of Babylon” grupe Boney M) i seizmičkih udara na radnike dok zemlja prelazi iz komunizma na tržišnu ekonomiju. Očito, moderna kineska kinematografija može već sada slobodno kritizirati svoju vlastitu nedavnu prošlost, što je dosad bilo nezamislivo, ali ne treba to pridavati nekom naglom dašku slobode, nego nastojanju sadašnje vladajuće garniture s predsjednikom Xi Jinpingom na čelu da svoju vladavinu prikaže savršenom u odnosu na prethodne. Tako je filmska sloboda u kinesku kinematografiju došla nenadano, zaobilaznim putem. Ispreplićući trenutke radosti i tuge, s bolnom glazbom koja pojačava emocije, film elegantno sastavlja portret para, njihova posvojenog djeteta i obitelji čija je sudbina vezana za njihovu. Zamršen cik-cak narativ nakon dva sata čini se zaokruženim, no tada obitelj čiji je sin prouzročio smrt sina Yaojuna i Liyuna, a koja se u međuvremenu enormno obogatila, zove stare prijatelje da ih posjete. Tu se razmotavaju stvari za koje smo mislili da su posložene, no ispostavlja se da je cijela priča puno zamršenija. Wang je neizravnim pristupom stvorio emotivno snažnu dramu i nije dopustio da mu pripovijedanje ni na trenutak isklizne iz ruku.

Drama, Kina, 185 min

Režija: Xiaoshuai Wang

Glumci: Jingchun Wang, Mei Yon

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close