AktualnoSlobodna Dalmacija

Potpredsjednik Vlade SDSS-ov Boris Milošević u emotivnoj ispovijesti o obiteljskoj tragediji objasnio zašto ide u Knin

Potpredsjednik Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava SDSS-ovac Boris Milošević ove će godine zajedno sa ostalim članovima Vlade biti na proslavi 25. godišnjice vojno-redarstvene operacije „Oluja“ u Kninu. Njegov dolazak u Knin kao i odlazak ministra branitelja Tome Medveda i predsjednika države Zorana Milanovića u Grubore, selo gdje je ubijeno šest srpskih civila izazvalo je lavinu komentara.

Boris Milošević je odlučio na svojem Facebook profilu objasniti zašto je donio tu odluku.

U objavi  pod naslovom ‘Priča jednog Srbina iz Hrvatske’ objašnjava kako u Knin dolazi kao potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske zadužen za ljudska prava. Kao član Vlade, Srbin iz Hrvatske, navodi da je svjestan opterećenja ratnog nasljeđa u društvu koje osjećaju Srbi u Hrvatskoj, ali ne samo oni, nego i svi građani Hrvatske, te da stoga mora razmišljati racionalno i odgovorno i pokušati doprinijeti boljem društvu i građenju kulture mira.

„Nije mi bilo lako donijeti ovu odluku kako zbog privatne obiteljske tragedije, tako zbog svih onih Srba koji su u Oluji nekog izgubili, onih koji su u izbjeglištvu kao i onih koji su se vratili iako im je proces povratka opstruiran. Sudbinu tih ljudi dobro znam jer skoro cijeli profesionalni i politički staž, proteklih 18 godina, pomažem u rješavanju njihovih problema – ističe te dodaje kako se ovih dana, dok je  razmišljao što učiniti prisjetio svojeg doživljaja Oluje.

– Samu Oluju sam dočekao u rodnom Šibeniku, brinući tih dana za oca koji je bio mobiliziran kao hrvatski vojnik, za svoje prijatelje koji su bili u Hrvatskoj vojsci, kao i za rodbinu koja je bila na drugoj strani. Zahvaljivao sam tih dana Bogu što se otac vratio živ i zdrav i što su svi koje sam poznavao bili dobro. Nakon što je otac demobiliziran odlazili smo na selo Bribirske Mostine gdje sam svjedočio pljački napuštenih srpskih kuća. Obilazili smo babu, očevu majku koja je ostala nakon Oluje tamo živjeti. Nije htjela napuštati svoju kuću, nije htjela poći ni k nama u Šibenik – napisao je Milošević.

Početkom rujna otišao je u Rijeku zbog fakultetskih obaveza. Sedmog rujna kasno popodne nazvala ga je sestra. Išla je s ocem obići baku.

 – Našli su je mrtvu, bila je ubijena vatrenim oružjem iz neposredne blizine. Ubojica je pronađen slučajno zbog vlastitog bahaćenja, smatrajući da nitko neće istraživati ubojstvo „četnikuše“, kako je sam rekao. Osuđen je na 7,5 godina, da bi izašao za 3,5 godine, nakon što je dobio predsjednikovo pomilovanje. S teretom ove obiteljske tragedije, pa i kroz bol mojeg pokojnog oca, odluku da idem na obilježavanje Oluje u Knin mi je bilo još teže donijeti. Meni, koji sam dobio Domovnicu tek nakon Oluje premda sam rođen i cijeli život živio u Šibeniku – poručio je potpredsjednik Vlade objašnjavajući kako u Knin ide otvorena srca, iskreno, s nadom da ova Vlada može napraviti taj tako važan korak, korak prema budućnosti, boljem društvu, društvu razumijevanja, poštovanja i tolerancije i da možemo izaći iz rovova u kojima smo ukopani. Ukazuje kako je nakon 25 godina potrebno prestati s mržnjom, prestati s ratom.

A rat za mnoge u društvu, nažalost, nije gotov, veli Milošević, i napominje kako to najbolje znaju djeca srpske nacionalnosti koja u svojim školama moraju trpjeti stigmu zbog nečeg s čime ni njihovi roditelji nemaju veze, i koja moraju osjećati krivnju samo zato što su Srbi.

„Baš kao što je to osjećala moja generacija tijekom i nakon rata. Idem, jer želim olakšati njihovu budućnost. Idem jer mislim da je sazrio trenutak da politika razumijevanja i poštovanja drugog pobijedi politiku mržnje. Oluja nije samo vojno-redarstvena akcija, ona je i golema kolektivna trauma. Za Hrvate je ona simbol početka dugo žuđenog mira i prestanka okupacije, za Srbe je ona trauma početka novog egzodusa, stradanja, straha, neizvjesnosti i nemogućnosti povratka u svoje domove – piše Milošević.

Svjestan je, da njegov dolazak u Knin neće kod većine promijeniti dva različita pogleda na Oluju, ali tvrdi da je voljan prihvatiti svaku gestu koje ide ka tome da zajedničkom tolerancijom i uvažavanjem sami sebe potvrdimo kao demokratsko društvo koje može ostvariti suživot i prosperitet, bez obzira na svaku razliku, pa tako i onu u tumačenju zajedničke povijesti.

– Od mog odlaska u Knin, puno je važnije graditi atmosferu pomirenja i dijaloga u kojem kao društvo moramo priznati i prihvatiti sve žrtve bez obzira na nacionalnost – zaključio je na kraju Milošević.

Cijelu objavu napisao je pazeći na točnost hrvatskog pravopisa, ali je zato u datumu objave naveo „1. avgust 2020.“, solidarizirajući se tako sa kolegicom iz SDSS-a Anjom  Šimpragom koja je pred saborskim zastupnicima ispričala svoju ispovijest iz vremena kad je kao dijete u koloni s obitelji bježala iz Knina. Nakon njezinog izlaganja u Saboru, nova ikona desnice Karolina Vidović Krišto, zamjerila joj je da se hrvatski kaže kolovoz, a ne august.

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close