KulturaSlobodna Dalmacija

‘Ponoćno nebo‘: Apokalipsa između neba i zemlje, zbog ekološke katastrofe ljudi se skrivaju u podzemne bunkere i jedini spas je na Jupiterovu mjesecu

Pored zvučnih, ali i mahom precijenjenih Netflixovih “oskarovskih” filmova iz zadnjeg tromjesečja 2020. (“Mank”, “Hillbilly Elegy”, “Ma Rainey: Majka bluesa”, “Čikaška sedmorka”), novi redateljsko-glumački projekt Georgea Clooneyja “Ponoćno nebo” pao je u drugi plan.

Zasigurno je za to kriv i pogrešan tajming. Apokaliptična SF drama “The Midnight Sky” premjerno je puštena na Netflix netom prije kraja godine. U blagdanskom razdoblju ljudima baš i nije bilo do apokalipse, posebice na koncu pandemijske 2020. koja se takoreći može okaraktizirati “apokaliptičnom”.

FILM: Midnight Sky; SF drama; SAD, 2020. REŽIJA: George Clooney ULOGE: George Clooney, Felicity Jones OCJENA: *** 

Nije pomogao ni snježni “božićni” ugođaj filma, niti to što Clooney s bradom boje snijega može proći poput nekakvog Djeda Mraza, posebice kad mu se na toj bradi stvori inje.

“Ponoćno nebo” već sada možemo nazvati podcijenjenim ostvarenjem, premda je bolji ili barem pošteniji od većine gorenavedenih, svakako manje (oskarovski) pretenciozan, koliko god da bio ambiciozan. Gledajući budžetsku i tematsku skalu, “The Midnigh Sky” je kao Cloonyjev šesti redateljski film njegov najambiciozniji dosad, ujedno i prvi SF-ovski.

Sve što je naučio od Stevena Soderbergha i Alfonsa Cuarona (“Solaris”, “Gravitacija”) Clooney je primijenio na “Ponoćno nebo”, pridodavši i evidentne utjecaje recentnijih SF-ova poput “Interstellara”, “Ad Astre”, “Marsovca”… pa i “Povratnika”.

“The Midnight Sky” s tehničke strane izgleda i zvuči dobro, na momente i sjajno, a ima i nešto opipljive ljudske drame o/na kraju svijeta. Spoj blockbusterske skupoće “Gravity” i intimističkog minimalizma “Solarisa” nije uvijek ujednačen, ali Clooneyjeva ekranizacija divno naslovljenog romana “Good Morning, Midnight” drži pažnju i gledatelj može biti investiran u priču, podijeljenu na dva interplanetarna narativna kolosijeka.

U prvom i boljem gledamo Clooneyja glavom i bradom u njegovoj prvoj filmskoj ulozi nakon “Igre novca” iz 2016., i to kao znanstvenika Augustinea Lofthousea. Smrtno bolesni Augustin odbija se evakuirati kad katastrofa (tzv. događaj) zadesi naš planet početkom “bladerunnerovske” 2049. i ostaje sam na arktičkoj zvjezdarnici, gdje ubrzo pronalazi naizgled nijemu djevojčicu Iris (Caoilinn Springall).
 

Što se točno dogodilo u “događaju”, nije precizirano, ali djeluje kao ekološka/klimatska apokalipsa i pred njom su se ljudi sakrili u podzemne bunkere koji su jedini “survivable areas”. Zaplet se zapetljava kad Lofthouse pošto-poto odluči stupiti u kontakt sa svemirskom letjelicom koja je bila u izvidničkoj misiji pronalaska potencijalno nastanjiva planeta prije “događaja” oko dotad neotkrivena Jupiterova mjeseca.

Njegov cilj je spriječiti da se posada kao zadnja nada čovječanstva vrati na nenastanjivu Zemlju, odnosno sugerirati im povratak na Jupiterov mjesec kao moguće mjesto budućnosti ljudske rase. Problem je što signal nije jak, stoga Augustin odlazi na put kroz nepristupačni Arktik u potrazi za jačim, a posada letjelice (Felicity Jones, David Oyelowo, Tiffany Boone, Kyle Chandler, Demián Bichir) istovremeno se hrva s meteorskim kišama i sličnim svemirskim nedaćama.

Zbivanja na Zemlji su dojmljivije uprizorena u “survival” ključu, a bila bi i tenzičnija da nisu ispresijecana sa svemirskima i, povrh toga, flešbekovima na mladog Lofthousea kako bismo otkrili njegove iskupničke porive. Svemirski segment priče pomalo je generički, kao da je dospio iz Netflixove serije “Away”, ali svejedno od nje uzbudljiviji, naročito u sekvenciji “space walka” koji polazi po zlu kad se na astronaute sruči kiša meteora.

Ono što slijedi najbolja je scena filma, tjelesni horor “pair exellence”, kad astronautica počne krvariti u komori nulte gravitacije i kapljice krvi počnu plutati po zraku poput kiše naopačke prije nego se rasprše. Atmosfera usuda je prisutna sa smrtno bolesnim Augustineom koji simbolizira sami umirući planet, ali Clooney budi nadu i glavnom liku kontrapunktira trudnu astronauticu Sully (Jones), utjelovljenje novog života. Od rastanaka do novih početaka na nekom drugom svijetu, “Ponoćno nebo” trascendira familijarne i međusvjetovne veze. Dobro jutro, ponoći.

Najbolje od Clooneyja iza kamere
1. “Laku noć, i sretno” (2005.)
2. “Martovske ide” (2011.)
3. “Ispovijesti opasnog uma” (2002.)
4. “Prljava igra” (2008.)
5. “PONOĆNO NEBO” (2020.)
6. “Kvaka 22” (2019.; serija)
7. “Predgrađe” (2017.)
8. “Odred za baštinu” (2014.)

Show More

Povezane objave

Back to top button
Close
Close