Slobodna DalmacijaSplit

Po gradu je malo dućana otvoreno, a ni u njima nema kupaca. Prodavačica sa štanda kuka: Surfan po mobitelu i molin Boga za jednu, dvi mušterije dnevno

Korona naša svagdašnja donijela je trgovcima situaciju pred kojom jedino Matan iz “Prosjaka i sinova” ne bi pokleknuo.

Što reći, a ostati imun, kada vidiš praznu Marmontovu ulicu na kojoj djelatnici trgovina, kako kažu, a kako se i vidi, neuspješno pokušavaju prodati svoje proizvode?

– Prodati, a kome? – pita se naša sugovornica Mara, koja već dugo radi na štandu nasuprot “Zari“.

– Mi mali obrtnici nemamo ništa. Ovo je za stat i plakat. Ne triban ti ja ništa govorit, ćerce moja, dovoljno ti je stat sa strane i promotrit. Dječak Pale je uživao veće društvo od ovoga. Nigdi pasa. Jedino trgovački lanci posluju, a nas su ljudi zaboravili. Moj dan izgleda tako da surfan po mobitelu i molin Boga za jednu, dvi mušterije dnevno – tužno je opisala sugovornica stvarnu situaciju na terenu.

Njezina kolegica Marita, dok je uvlačila duhanski dim, prokomentirala je kako im je cijela prethodna godina zadala ozbiljan udarac na džep i dodala kako im još samo fali porezna za trešnju na torti sezone.

Duh nam nećete slomit

Za razliku od Marmontove u kojoj je bilo više zatvorenih dućana nego onih koji posluju, Riva je bila puna šušura – skoro kao u vrijeme uobičajenog sunčanog prijepodneva. Oboružani splitskim mentalitetom, sunčanim naočalama i dnevnom dozom humora – mladi i stari stanovnici Marulićeva grada čekali su pred kafićima kavu za van i pri tome diskutirali o novom normalnom i aktualnim sportskim temama.

– Možete nan pokušat ukrast sve gušte, al duh nam nećete slomit – kratko, ali efektno poručio je Mario Petrić, koji je sa svojim prijateljima ispijao kavu pred kafićem “St-Riva“.

Kad smo već krenuli tom rutom, kakvi bismo to mi bili Splićani a da smo zaobišli Papeca, popularnog prodavača “špigeta“, pa smo ga upitali o njegovu viđenju ove cijele situacije.

– Ljudi moji, ovo nije na dobro. Neće svit umrit od korone, umrit će od besparice, neimaštine i depresije. Čekajte da počne prva prava pljačka – ma 10 stožera neće nas spasit. Ja sam cijeli dan na ulici i vidim stvarno stanje stvari, ovaj virus će nas dotući. Mulci su počeli krasti, a psihijatara će nam trebati više nego nakon rata – turobno je najavio simpatični sugovornik i poručio kako se jedino kroz marljiv rad možemo izvući iz ovog stanja.

Ili sve zatvorit, ili sve otvorit

U moru zatvorenih trgovina naišli smo na živopisnu, kreativnu butigu koja obiluje buntom i prkosi turobnoj atmosferi gradskih kala. Radnju “Dišpetoža dizajn“ vodi Ana Šuljić i mišljenja je kako su neke djelatnosti jednakije od drugih.

– Nenormalno je da kafić ne radi, a kave se ispijaju na Rivi, na sunčan dan ne možeš proć od horde ljudi koji, moram reći, ostavljaju plastične čaše i poklopce po gradu, gomilu smeće. Po meni bi tribalo ili sve zatvorit na misec dana ili sve otvorit. Država ne štiti građane, a mi mali trgovci propadamo – i ja sam skoro zatvorila svoja vrata, ali borim se rukama i nogama da do toga ne dođe. Prošle godine prošli smo sa 25 posto uobičajenog poslovanja. Ovo je sve suludo i žalosno, grad je mrtav i opustošen – kazala je Šuljić.

Da nije sve baš tako crno i kartonima oblijepljeno, dokazala nam je gospođa Želimira Ganza, koja svojim atelijerom uveseljava donedavno živopisnu Ulicu Ćirila i Metoda.

– Ovu tugu ubijam stvaralaštvom i uveseljavam djecu i prolaznike lutkama galeba i Pinocchija. Trudim se vratiti čar u mrtvilo ove uličice. Radila sam na štandovima na Rivi i vlada je onda zbog pandemije obustavila naš rad, a porez na prostor i dalje ide iako se ne radi. Nadamo se da će nam država barem malo izić u susret da se uspijemo pokrpati – zaključila je Ganza.

Show More

Povezane objave

Back to top button
Close
Close