AktualnoSlobodna DalmacijaVijesti

Pandemija je u prvi plan stavila važnost zdravstvenog odgoja, a mi smo ga zanemarili zbog ideoloških prepucavanja – o tome svjedoče porazne činjenice

Namočite ruke tekućom vodom. Nanesite dovoljnu količinu tekućeg sapuna za pranje ruku i perite najmanje 20 sekundi. Trljajte dlanom o dlan, isprepletite prste. Dobro isperite. Dezinficirajte površine. Održavajte osobnu higijenu.

Te i slične upute postale su dio naše svakodnevice i gledaju nas posljednjih mjeseci borbe s koronavirusom s brojnih plakata, televizijskih ekrana, animacija.

Jesu li to ipak navike koje smo odavno trebali svladati, rutina koju smo odavno trebali steći još u vrtićima i školama?

Možda nije dovoljno poznato, ali od 2008. godine svakog 15. listopada obilježava se Svjetski dan pranja ruku, a relevantna istraživanja pokazuju kako svega od 0 do 34 posto ljudi u svijetu pravilno pere ruke u ključnim trenucima kao što su oni nakon korištenja toaleta ili prije kontakta s hranom.

Međutim, u Hrvatskoj postoji još jedan dodatni problem – mi smo napore za ulaskom zdravstvenog odgoja u škole, koji je trebao obuhvatiti sva područja zdravlja, od pravilne prehrane, prevencije ovisnosti i nasilničkog ponašanja do odgovornog spolnog ponašanja, posljednjih godina uglavnom sveli na ideološke sukobe oko teme seksualnog odgoja.

Još prije 15-ak godina u vrijeme mandata tadašnjeg ministra znanosti, obrazovanja i sporta Dragana Primorca užarili su se sukobi takozvanih konzervativnih i liberalnih struja oko te teme, Ustavni sud u vrijeme ministra Željka Jovanovića srušio je zdravstveni odgoj zbog ‘proceduralne pogreške prilikom uvođenja’, a kurikularna reforma od početka (oko 2014. godine) svojevrsni je kompromis vidjela u stavljanju teme Zdravlje kao posebne međupredmetne teme.

Novi kurikulum te međupredmetne teme usvojen je tek lani, a njezini su se sadržaji time praktički raširili među brojnim predmetima – od prirode i društva, biologije, tjelesne i zdravstvene kulture, sata razrednika do hrvatskog jezika, matematike ili vjeronauka.

Koliko nam je pretvaranje teme zdravstvenog odgoja u svjetonazorska prepucavanja štetilo možda najbolje ilustriraju neki od recentnijih podataka: svaki treći osmogodišnjak u Hrvatskoj ima problema s prekomjernom težinom, do 16-e godine života 92 posto mladih u nas proba alkohol, a prema oralnom zdravlju naši su 12-godišnjaci najgori u Europi.

Korona kriza aktualizirala je pitanja vezana za sudbinu zdravstvenog odgoja u hrvatskim školama, pitanje treba li nam takav zaseban predmet ili jačanje postojećih sadržaja. Zanimljivo, u komunizmu se u školama lako ‘usidrio’ marksizam, u samostalnoj Hrvatskoj vjeronauk, ali zdravstveni odgoj kao da izaziva neželjeni prizvuk.

Stručnjaci se slažu – nije problem samo je li to zaseban predmet, nego kako se uopće danas provode njegovi sadržaji integrirani u ostale predmete.

– Još tijekom moga ministarskog mandata Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa je putem Nastavnog plana i programa za osnovnu školu integriralo sve relevantne sadržaje vezano za zdravstveni odgoj u pripadajuće školske predmete (priroda i društvo, biologija, sat razrednika, itd.), a šire nastavne teme o zdravlju zapravo su međupredmetno povezane te su usklađene s razvojnom dobi učenika.

Osim što su osnove organskih sustava i mehanizmi nastanka bolesti do u detalje opisani kroz predmete priroda i društvo, biologija i tako dalje poseban naglasak je stavljen na promociju zdravlja putem proaktivnog procesa usvajanja zdravoga načina života, posebno s obzirom na prevenciju najznačajnijih zdravstvenih problema, te razvoja pozitivnih stajališta i motiva za zdrav i odgovoran način života – prepričava prof.dr. Dragan Primorac, danas član Vladina Znanstvenog savjeta za borbu protiv koronavirusa.

Osim toga, dodaje, poseban je fokus stavljen i na učeničko razumijevanje odnosa higijene i osobnoga životnog stila, čime se razvija odgovornost za vlastito zdravlje i zdravu okolinu. Istodobno, učenici se potiču učiti preuzimati odgovornost za vlastito zdravlje, što podrazumijeva stjecanje znanja o zdravoj prehrani, učenje o spolno prenosivim bolestima, očuvanju reprodukcijskoga zdravlja, odgovornom roditeljstvu, učinkovitom suprotstavljanju uživanju sredstava ovisnosti i drugim rizičnim ponašanjima.

– Naša ideja je bila da nastavne teme o zdravlju budu međupredmetno povezane s konkretnim nastavnim sadržajima i temama koje obvezuju učitelje prirode, biologije, tjelesne i zdravstvene kulture, razrednike i stručne suradnike koji sudjeluju u neposrednom odgojno-obrazovnom radu ili u realizaciji drugih planiranih programa i projekata.

Uz to, u proces edukacije učenika vezano za zaštitu zdravlja bilo je predviđeno uključenje roditelja koji imaju nezamjenjivu ulogu u edukaciji svoje djece – objašnjava Primorac, dodajući tek kako se nada da je ideja integrativnih odgojno-obrazovnih sadržaja zaživjela od donošenja Nastavnog plana i programa za osnovnu školu još 2006. godine.

– Koliko je taj koncept značajan i nezamjenjiv danas je svima jasno. U trenucima najveće globalne zdravstvene krize u povijesti čovječanstva, Covid-19, cjeloviti pristup skrbi o zdravlju, znanje i odgovornost preduvjet su za pobjedu nad pandemijom. Ako su učenici pažljivo vođeni kroz spomenuti Nastavni plan i program, trebali bi posjedovati znanja vezana za značaj skrbi o vlastitom zdravlju, posebice tijekom pandemije Covid-19, ali i važnosti odgovornosti prema drugim učenicima te starijim osobama s kojim su u kontaktu – ističe prof.dr. Dragan Primorac.

– Danas u udžbenicima imate čitav niz zdravstvenih tema, ali je pitanje gdje je i koliko u hijerarhiji prepoznata važnost tih sadržaja kao temelj zdravstvenog odgoja. Ako govorimo o pubertetu, prehrani, ljudskom tijelu, moramo više posvijestiti da je to zdravstveno-odgojni sadržaj.

Dakle, elementi postoje, ali jesu li oni u svim školama, razredima, predmetima jednako zastupljeni kao zdravstveno-odgojni sadržaji, to je drugo pitanje – smatra dr. Vesna Jureša, specijalistica školske medicine, koja je 2000.-ih također bila uključena u procese donošenja zdravstvenog odgoja.

Dr. Jureša smatra kako nikad ne treba prestati ponavljati važnost ‘starih’ navika, poput pranja ruku.

– Znamo da se sustav odgoja, pa tako i zdravstvenog, mora obnavljati svake četiri godine, u svakom obrazovnom ciklusu. Sadržaje neprestano morate aktualizirati. U zdravstvenom odgoju naglasak morate staviti na prepoznatljivost, provedivost, kontinuirani rad te povremeno i evaluaciju kao biste dobili feedback o usvojenosti sadržaja – poziva dr. Vesna Jureša.

Porazni podaci o zdravlju naše djece

– Hrvatska je među top 5 zemalja Europske unije prema broju pretile djece: 35 posto osmogodišnjaka ima prekomjernu tjelesnu težinu;

– 33 posto šesnaestogodišnjaka puši, 92 posto do 16-e godine proba alkohol, a 22,5 posto najmanje jednom drogu;

– naši 12-godišnjaci imaju najgore zube u Europi;

-svako drugo dijete provodi tri ili manje sati tjedno u organiziranoj tjelesnoj aktivnosti

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close