Slobodna DalmacijaSplit

Ovi su mladi Splićani zadivili Hrvatsku, tri šlepera napunili za čas, pomažu u Petrinji: Još mi je pred očima trudnica kojoj smo tražili kolica i kadu

Planirate li prijaviti koga na upravo raspisan natječaj za godišnje nagrade Grada Splita, kandidat za skupnu nagradu svakako bi trebali biti mladi iz splitskog Studentskog katoličkog centra, postaje sve jasnije kako su pravi ponos grada.

Proteklih godina organizirali su niz akcija, a ako ih kojim slučajem i niste zapazili, teško da ste ostali ravnodušni na akciju koju su pokrenuli na sam dan potresa na Banovini.

U svega nekoliko sati napunili su tri šlepera prepuna hrane, higijenskih potrepština i odjeće, a nevjerojatan odaziv Splićana pred njihovim prostorijama u Vrančićevoj ulici cijelu je Hrvatsku ostavio bez teksta.

Video bijelog šlepera koji trubom pozdravlja okupljene i kreće noseći prvu turu pomoći potrebitima, kao i fotografije stotina ljudi koji su nesebično donirali, preplavili su društvene mreže.

Ovaj slučaj pokazao je dvije stvari: prvo, iako nisu bili snažno medijski eksponirani, mladi iz ove udruge uspjeli su strpljivim i kvalitetnim radom izgraditi sjajnu platformu dobrih ideja i djela na koju bismo svi trebali biti ponosni, a kao drugo, što je izuzetno važno – građani im vjeruju.

I da, priči tu nije kraj, ubrzo su sami uspostavili mreže poznanstava i uputili se volontirati u Petrinju i Glinu, a novu turu volontera šalju i iduće subote. Iz malog ureda u Vrančićevoj ulici, s 12 trenutno aktivnih projekata, uspješno provodi 130 aktivnih članova, što znači da godišnje okupe oko 2000 volontera i sudionika.

Veliko srce Splićana

Kako bismo otkrili u čemu je tajna njihovog uspjeha, u splitskom SKAC-u su nas ugostile četiri mlade dame, među kojima je i 22-godišnja predsjednica udruge, Anđela Teklić, studentica katehetike na KBF-u.

Prvo pitanje nametnulo se samo, kako su na sam dan razornog potresa uspjeli privući toliko ljudi dobre volje. Reakcija građana bila je takva, pojašnjavaju, jer Splićani imaju veliko srce.

– To poslijepodne sve se jako brzo odvilo. Naime, jedan momak koji je imao tada potrebnu propusnicu, ponudio se da će prevesti par stvari, mislili smo interno skupljati donacije.

No, propusnice su se ukinule, pa je naša poruka o skupljanju pomoći završila na društvenim mrežama. Očito je to mnogima bila prva informacija, za koju su se uhvatili, vrlo brzo naš je prostor bio zatrpan – objašnjava Anđela.

Stvari su se, kažu djevojke, nekim čudom poklopile, jedan gospodin sam se javio da će ustupiti šleper.

– Građani su krenuli donositi, punili smo prvi šleper, bili oduševljeni kako se sve odigralo, kad nam je jedna volonterka ponudila još jedan. Mislili smo nema šanse, pa tko će dva šleper popuniti, kad nije prošlo ni 20 minuta, a sve je bilo puno. I zvali smo gospodina!

Nakon pola sata zove župan, na raspolaganju je i treći šleper. I njega smo napunili. Nismo mogli predvidjeti da će biti toliki odaziv, mislili smo eventualno poslati dva, do tri kombija pomoći, no nikako šlepera – pojašnjava Doris Nazor, po struci politologinja, inače voditeljica Volonterskog centra mladih Skac_St.

Posebno ih je oduševila spremnost građana, naime, pojedinci su ostali i sami pomagali ukrcavati prikupljeno, pa je već sutra, kada su došli u prostorije udruge, sve izgledalo kao da se prošle večeri ništa nije dogodilo.

Budući da aktivno djeluju u više društvenih aspekata, te imaju sjajno posložen model funkcioniranja, nije trebalo puno da se i sami zapute put potresom pogođenih područja.

Poziv župnika Cekovića

– Prvi je otišao naš kolega koji je izvidio situaciju, povezao nas s Caritasom Sisačke biskupije i tako smo krenuli. Opet nam je jedan gospodin donirao kombi i nas devetoro, tri cure i šest momaka otišlo je u Župu Gospodnjeg Preobraženja, na poziv župnika don Damira Cekovića.

Proveli smo dva dana volontirajući, mi cure smo radile u skladištu, dok su momci bili na terenu u Glini. Pomagali su ljudima vaditi stvari iz kuća koje nisu bile više prikladne za stanovanje, njihovo iskustvo zaista je bilo emotivno, u druge obitelji nosili su drva za ogrjev – priča na Anđela.

Gotovo odmah po dolasku zatekao ih je poprilično jak potres, no strah, kažu cure, nije dominirao.

– Isto kada zapuše jači udar bure, sjetim se toga i mislim kako ljudima gore nikako nije lako – u priču se uključuje i volonterka Ana-Marija Vrdoljak.

– Kada smo vidjeli prve urušene kuće i ljude na ulici koji traže pomoć, postali smo uistinu svjesni što se dogodilo. Ipak, kod nas su prevladavale pozitivne emocije, htjeli smo biti podrška, pružiti osmijeh, nije bilo prostora za negativan stav. Idući vikend volontirati u Banovinu ide nova grupa – kažu nam kako interesa za odlazak ima puno više nego što se volontera može poslati i smjestiti.

Ana-Marija pamti dva trenutka koja su je duboko dirnula.

– Posebno pamtim jednog dječaka koji je došao izabrati igračke. Bio je potresen, malo smo se s njim igrali, a svakako mi je pred očima i trudnica kojoj je termin bio uskoro, pa smo tražili odjeću i stvari za dijete, kolica i kadu – svjedoči.

Ateisti, muslimani i katolici

Iako po broju prednjače djevojke, u udruzi ima i aktivnih momaka, nažalost mimoišli smo se s dopredsjednikom Lovrom Buzovom.

– Uvijek nam je izazov privući muškarce, više ih ima u projektima gdje treba biti fizički aktivan, recimo “72 sata bez kompromisa” gdje mladi tri dana volontiraju i stavljaju se na raspolaganje potrebitima, ili pak na Planinarskim križnim putovima, zahvaljujući kojima su se mnogi zaljubili u planinarenje, a tu su i Agenti dobrote, sjajna akcija u kojoj mladi, baš poput tajnih agenata, samozatajno obavljaju akcije, poput uređenja stanova potrebitim građanima.

Najviše slučajeva dobijemo preko Centra za socijalnu skrb, ali nekad nam se obrati i Grad Split, splitske župe.. Mi smo zapravo presretni jer je u gradu sjajna situacija za ovakvu udrugu.

Lako surađujemo i sa Sveučilištem, Gradom, Zupanijom, Nadbiskupijom.. Svi nam daju svoju podršku. Bitno nam je doći do potrebitih, svjetonazor i vjerski predznak nisu preduvjet – kaže nam Doris. Njihovi volonteri tako su bili i ateisti i muslimani.

– Dopiremo do svih mladih, onih koji jesu i nisu u vjeri. Ovdje se brzo sklapaju prijateljstva, dobra volja nadilazi sve poteškoće – upravo takav stav i nama je novina. Naime, rijetki su trenuci reporterskog života u kojima se kod sugovornika naiđe na isključivo pozitivan stav.

Nepisano je pravilo kako splitski đir podrazumijeva da se pojedinci uvijek na nešto žale. No, ove cure nijednoj prepreci nisu tako pristupile. S druge strane, naše sugovornice redom su mlade, na prvi pogled mirne i tihe, nenametljive, rekli bismo krhke žene. To nam odaje kako je njihova snaga u nečem što nije uobičajeno, pa ni u javnosti dovoljno poznato.

Razlog se možda krije i u projektu 3D formacije koju organiziraju i provode, riječ je o trogodišnjem projektu cjelovitog rasta pojedinca u katoličkom duhu. Dakle, mladi koji se uključe, prve godine rade na svom duhu obrađujući psihološke teme, učeći o autentičnosti, samopoštovanju i samopouzdanju, odnosno emocionalnoj inteligenciji.

Druge godine uče o duši, odnosno razvijaju svoj odnos s Bogom kroz duhovne vježbe. Treće godine uče o odnosu prema društvu, u sklopu toga volontiraju, pa takvi volonteri, dakle zrele i promišljene mlade osobe, dolaze i idućeg vikenda u Petrinju.

Teško je nabrojiti sve njihove projekte, izdvojit ćemo najvažnije. Dakle, rade sa štićenicima domova za djecu i mlade iz alternativne skrbi, u domu na Brdima, te u dva projekta u dječjem domu Maestral, onom za mališane, ali i adolescente. Prikupljali su novac za KBC, pomagali kod poplava u Slavoniji, održavaju koncerte za žrtve nasilja u obitelji.

Otvoreni su za mlade od 18 do 35 godina.

550 junaka

– Htjeli bismo apelirati da su kvalitetni programi za mlade jako traženi, dajemo sve od sebe, no nedostaje nam odgovornih mladih koji bi preuzeli odgovornost i koordinirali projektima. Žetva je, dakle velika, a radnika je malo – posebice se to, vele, vidjelo u prošloj godini obilježenoj koronom.

– Nisu radili kafići, restorani, a mnogi su željeli kvalitetno provesti vrijeme. Recimo u akciji “72 sata” između dva lockdowna, zvalo je kišu i užasne vremenske uvjete, no imali smo 550 mladih samo na području grada! Dakle, 550 junaka u vremenu kada svi pričaju kako mladi ništa ne rade.

Sređivali su planinarske puteve na Kozjaku, kanjon rijeke Cetine, radili ruže za starce u staračkim domovima, budući da im ove godine nismo mogli doći. Vodili smo na terapijsko jahanje štićenike raznih splitskih udruga, sređivali smo osam stanova potrebitima – upravo u najtežim pothvatima, svjedoče, najviše rastu.

– Ulazimo u teške uvjete, ali u tim se akcijama najviše dobije. Od skepse i zadrške na početku, do osmijeha na kraju, mislimo da je to neprocjenjivo – za kraj smo sačuvali pitanje koje krije tajnu njihove dubine, mira i promišljenosti. Nismo ni mi s kruške pali, pitamo ih tko su im duhovnici. Priznaju nemaju jednog, već – četiri!

– Imamo četiri duhovnika, dakle izuzetnu potporu na raspolaganju. Tu je omiljeni franjevac, fra Ante Vučković, salezijanac s Kmana don Ivan Terze, don Josip Ulić, popularni svećenik s Mejaša, te isusovac s Manuša, pater Hrvoje Mravak.

Show More

Povezane objave

Back to top button
Close
Close