Slobodna DalmacijaSplit

Nije ih briga za potrese: rušenjem nosivih zidova zbog širenja prostorija u stanovima pojedinci ugrožavaju svoje i tuđe živote. Evo što kaže stručnjak

Kada su prije nekoliko godina znanstvenici objavili europsku kartu seizmičke opasnosti koja prikazuje očekivano pomicanje tla u narednih 50 godina, postalo je jasno kako balkanske i mediteranske zemlje itekako imaju zbog čega strahovati. Sam kraj 2020. u našoj zemlji opravdao je zle prognoze, pa je postalo kako bi Hrvatska, a posebno Dalmacija, trebala posebnu pažnju posvetiti zahvatima koje bi trebalo napraviti kako bi se smanjilo moguću štetu koje bi mogli uzrokovati eventualni potresi.

Naime, europska karta seizmičke opasnosti, financirana sredstvima Europske unije, plavom bojom označuje područja relativno niske opasnosti, žutom i narančastom područja umjerenog rizika od razornih potresa i crvenom područja visokog rizika. Dalmacija je dobrim dijelom narančasta, na samom jugu i crvena. Ne čudi stoga što se nakon razornih potresa u Banovini, u dalmatinskim gradovima sve glasnije priča o gorućem problemu pred kojim su se dugo zatvarale oči – nelegalnom rušenju nosivih zidova u stambenim zgradama.

O ovom problemu Slobodna Dalmacija izvještavala je u više navrata proteklih godina, na terene smo izlazili uglavnom po dojavama naših čitatelja koji su u ulozi zabrinutih susjeda prijavljivali stanare svoje zgrade koji su se samoinicijativno odlučili na takav pothvat. No, čini nam se kako je riječ o izoliranim slučajevima, jer građanski aktivizam nam nije jača strana, a i dobar dio stanara neke zgrade zapravo i ne zna što mu susjed na petom ili sedmom katu zgrade zapravo radi i kako preuređuje.

Posljednjih godina iznimno popularan postao je “open concept”, odnosno rušenje zidova između kuhinje, blagovaone i dnevnog boravka kako bi se dobila povezna i prozračna cjelina. Koncepcija većine dalmatinskih stanova, osim ako nije riječ o novogradnji, zapravo nije takva, pa su se, želeći dobiti ljepši stambeni prostor, građani upuštali u razne avanture, čemu smo i sami igrom slučaja svjedočili.

Posjećujući njihove stanove zbog nekih drugih priča, informacija o srušenom nosivom zidu kako bi se, primjerice dobio bolji pogled i više svjetla, usputno bi izašla na vidjelo. Srušenih i otvaranih nosivih zidova u dalmatinskim zgradama zasigurno ima, no koliko, nemoguće je utvrditi. Realno, kontrola je slaba i minimalna.

Ono što se dobar dio građana pita jest: koliko su takvi zahvati štetni i do kakvih će posljedica dovesti u slučaju manjih, ali i mogućih većih potresa. Pita se to i naš čitatelj, Splićanin D.P. (podaci poznati redakciji, op.a.), koji je djelomično naslijedio, a djelomično kupio stan prije koju godinu, i tek je sada, za vrijeme potresa u Petrinji, zapravo zaključio kako su mu dvije trećine nosivog zida srušene, bez stručnog nadzora.

– Iskreno, ostao sam šokiran. Zapravo sam počeo razmišljati gdje je najbolja točka u stanu za skloniti se u slučaju potresa i onda sam saznao da su baka i djed imali intervencije u stanu koje su za nas sada nepovoljne. Živim na sedmom katu, ne znam kakvo je stanje u ostalim stanovima u zgradi koja inače ima više ulaza. Zvao sam prijatelja koji je inženjer građevine, kaže kako se naknadno gotovo ništa u mom slučaju ne može napraviti, armatura je već srušena, pokušao me smiriti. Dakako da nisam miran – kaže naš čitatelj.

Tragom njegovog svjedočanstva kontaktirali smo i nekoliko statičara, svi nam potvrđuju isto, svaka situacija je poseban slučaj, dakle treba izaći na teren, no nema iznimke: nosivi zidovi bez statičarske analize i kontrole nikako se, ali baš nikako ne smiju dirati!

– Postoje situacije u kojima se nosivi zidovi ne smiju nikako dirati, jer je opasnost od ulegnuća ploče realna. S druge strane, postoje situacije u kojima se ipak može otvoriti prolaz ili prozor, što se najčešće radi, no u tom slučaju obavezno treba kontaktirati struku. Statičari naprave analizu, odrede koliko se nosivog zida može otvoriti i taj dio treba, recimo ako je u pitanju otvaranje vrata, ojačati čeličnim nosačima. Danas ljudi masovno rade takve preinake u stanu, no mali dio njih kontaktira struku, jer im je to skuplja i kompliciranija opcija. I tu nastaju problemi – složni su statičari. Kada rušite nosivi zid, upozoravaju, rušite armirani beton, mreže i ostali materijal koji je postavljen s razlogom.

– Prethodna konzultacija struke je nužna. Današnjim znanjima i umijećima može se napraviti dosta, posebice po pitanju ojačanja iznad otvora, postavljanja čeličnih profila većih visina… No, ako to radite na svoju ruku, i tako namjeravate uštedjeti, riskirate ne samo svoj stan, već i one vaših susjeda, posebice onih iznad vašeg stana – upozoravaju.

Marko Bertolino, inženjer građevine, predsjednik Udruge građevinskih inženjera Split, pojasnio nam je kakvo je stanje u najvećem dalmatinskom gradu po pitanju potresa i rušenja nosivih zidova.

– U pogledu građevina za stambenu namjenu grada Splita, moglo bi se kazati kako u većini slučajeva, nosivu konstrukciju modernijih zgrada (od 1950. na ovamo) za stambenu namjenu čine nosivi zidovi, ponekad u kombinaciji sa stupovima. Nosivi zidovi mogu biti armirano-betonski ili od opeke omeđene serklažama u rubovima i uz otvore. Međukatne konstrukcije su uglavnom ili armirano betonske ploče, ili u slučaju starijih gradnji (50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća) od raznih tipova armirano betonskih gredica, poslaganih jedne uz druge i naknadno monolitizirane. Poslije razornih potresa u Skoplju, promijenio se način gradnje, te su u službene norme stavljeni uvjeti protupotresne gradnje, čime se dobila veća otpornost zgrada na potresno opterećenje. Dakle, zgrade rađene 50-tih i 60-tih godina rađene su na prvenstveno statičko opterećenje, dijelom zanemarujući dinamičku pobudu, kakvo je potresno opterećenje. Građevine rađene po normama koje su nastale poslije potresa u Skoplju, obavezno imaju način gradnje kojim se sprječavaju negativne posljedice za korisnike u slučaju potresnog opterećenja, te su te građevine sigurnije od onih građenih neposredno iza Drugog svjetskog rata – kaže i pojašnjava kako su potresnom oštećenju u Dalmaciji, u pravilu najizloženije kamene kuće starije gradnje.

– Djelovanju potresa su najmanje otporne zidane zgrade ili kamene zgrade, bez serklaža, a naročito ako su međukatne konstrukcije od drvenih greda nestručno zamijenjene armirano betonskom pločom, koja čini veliku masu, a ne postoje serklaži koji u međudjelovanju sa zidovima aktiviraju tlačnu dijagonalu, te ne postoji način sprječavanja horizontalnog utjecaja potresa. Takvi objekti su uglavnom obiteljske kuće, dosta starije gradnje, koja je većim dijelom bila prije Drugog svjetskog rata – obrazlaže i što konkretno, u navedenim splitskim uvjetima gradnje, znače intervencije na nosivim zidovima.

– Bilo kakvi zahvati na nosivoj konstrukciji, bez konzultiranja stručnjaka su opasni, te mogu dovesti od promjene konstruktivnog sustava i smanjenju otpornosti na potresno opterećenje, što može završiti kobno. Kada kažem bilo kakvi zahvati, mislim i na zahvat rušenja, kao i na zahvat kasnijeg ponovne izgradnje zida. Prvi temeljni zahtjev za građevinu je mehanička otpornost i stabilnost, što se često zanemaruje, te građani samoinicijativno rade zahvate bez konzultacije sa stručnjacima, te time mogu oslabiti nosivu konstrukciju. Dalmacija je u visokoj potresnoj zoni, te se u Splitu očekuju potresi s horizontalnim ubrzanjem tla u iznosu od 22 posto sile teže, kad se gleda povratni period od 475 godina, odnosno 16 posto sile teže kada se gleda povratni period od 225 godina. Najizraženija potresna područja u Republici Hrvatskoj su područja južno od Splita, a pogotovo se ističe Dubrovačko primorje (36 posto sile teže za 475 godina povratni period za područje u korijenu Pelješca) i Dalmatinska Zagora južno od Splita (Imotski-Vrgorac-Metković), područje oko Zagreba, te nešto manje na području podvelebitskog kanala. Zanimljivo je kako područje Siska, Petrinje i Gline nisu u toliko izraženoj potresnoj zoni, čime se samo treba povećati oprez prilikom gradnje, naročito gradnje u zonama potresa s očekivanim visokim intenzitetima – jasno upozorava naš sugovornik.

Stanje je, to je svima jasno, ozbiljno. Stoga, gradite li ili preuređujete pamet u glavu, a želite li prijaviti ili upozoriti na stanje u vašoj zgradi niste dežurne špije i izdajice, već je to vaše susjedsko pravo, čime branite svoju sigurnost. To jasno tvrdi i Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZVDSP).

Dakle, prava adresa za prijavu nije nadležno ministarstvo, već područne jedinice građevinske inspekcije po županijama. Iz Državnog inspektorata upozoravaju građane kako, žele li poduzimati veće radove po pitanju nosivih zidova, moraju zatražiti građevinsku dozvolu.

– Na postojećoj zgradi, bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom mogu se izvoditi radovi kojima se dodaju novi vanjski i unutarnji prozori, vrata i drugi otvori u nosivim zidovima. Za sve ostale radove na nosivim zidovima, a kojima se utječe na mehaničku otpornost i stabilnost građevine potrebno je ishoditi građevinsku dozvolu. Građevinska inspekcija Državnog inspektorata zaprima prijave koje se odnose na predmetne radove i nadležna je obavljati nadzore nad navedenim po službenoj dužnosti. Kada građevinski inspektor tijekom inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i rješenjem investitoru narediti odgovarajuće inspekcijske mjere u skladu sa Zakonom o državnom inspektoratu i protiv sudionika u gradnji podnijeti optužni prijedlog. Ako investitor u zadanom roku ne postupi po naredbama koje su mu izrečene rješenjem, na izvršenje rješenja prisiljavat će se izricanjem novčanih kazni – stoji u priopćenju Državnog inspektorata.

‘Opasnost od rušenje zgrade‘

Koja su vaša prava ako sumnjate na opasnost u svojoj ili susjednoj zgradi, lijepo je u svom znanstvenom radu “Opasnost od rušenja zgrade” opisao Vicko Prančić, umirovljeni sudac Županijskog suda u Splitu.

– Opasnost od rušenja zgrade u hrvatskom je pravu statuirana kao susjedsko pravo na temelju kojega vlasnik ili posjednik susjedne nekretnine može zahtijevati od vlasnika zgrade ili drugog objekta, od kojega prijeti nastanak štete, poduzimanje mjera na njegovoj nekretnini radi sprječavanja štete od potpunoga ili djelomičnoga rušenja zgrade ili drugog objekta. Ovo je susjedsko pravo bitno jer se radi otklanjanja budućih negativnih utjecaja, odnosno nastanka štete nalaže vlasniku ili posjedniku susjedne nekretnine dužnost brinuti se o održavanju svoje zgrade ili drugog objekta i poduzimati mjere za otklanjanje oštećenja koja mogu prouzročiti štete na susjednim nekretninama. Odredbom članka 111. ZVDSP-a propisano je ne samo pravo susjeda da zahtijeva poduzimanje odgovarajućih mjera, kojima će se spriječiti nastanak štete na susjednoj nekretnini, nego je predviđeno i pravo susjeda kojemu prijeti šteta od rušenja zgrade ili drugog objekta da zahtijeva i davanje dovoljnog osiguranja za popravljanje moguće nastale štete. Osim stvarnopravne zaštite, koja pripada susjedu, koji se smatra ugroženim od potpunog ili djelomičnog rušenja susjedne, odnosno okolne zgrade ili drugog objekta, hrvatsko pravo i odredbama obveznopravne i upravnopravne naravi pruža zaštitu vlasniku ili posjedniku susjedne nekretnine od štete koja može nastati od rušenja zgrade ili drugog objekta.

Nakon potresa

Nakon razornih potresa na Banovini, seizmolozi upozoravaju da idućih godinu dana valja očekivati pojačanu seizmičku aktivnost naknadnih potresa. Seizmički “najmirnije” stanje je u Istri i na krajnjem istoku zemlje, dok je Dalmacija na vrhu trusnih zona.

Po procjenama stručnjaka, maksimalni intenzitet potresa koji može zadesiti Dalmaciju kreće se od 6,3 do 7 stupnjeva po Richteru.

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close