KolumneSlobodna Dalmacija

MRTVI NE UMIRU Jarmusch živih mrtvaca

Nemrtvi, tj. zombiji spominjali su se u vampirskom filmu kultnog američkog nezavisnjaka Jima Jarmuscha “Only Lovers Left Alive”. Los Angeles je bio nazvan “zombi centralom”, a Jarmuschovi vampiri su između redaka kontemplirali što su zombiji (simbolički) pojeli umjetnike diljem svijeta.

“Samo ljubavnici preživljavaju” kao da je time najavio ili predvidio Jarmuschov “zombie movie” nazvan “Mrtvi ne umiru”. Iako nije žanrovski redatelj, Jarmusch često čeprka po žanrovima i ostavlja “jarmuschovski” pečat na vesternu (“Dead Man”), akciću-krimiću (“Ghost Dog: The Way Of Samurai”), špijunskom trileru (“Limits of Control”) i vampirskom “hororu” (“Only Lovers Left Alive”).

Mogao se, dakle, tom analogijom očekivati i zombijevski “horor” iz Jarmuschova svemira, samo što su, nažalost, njegovi zombiji dobili slabiji i manje nadahnjujuć autorski tretman od vampira. “The Dead Don’t Die” je upravo to: djelce redatelja koji je stvorio i nastavlja stvarati vlastiti “Jarmusch-verse” poput nekog niskobudžetnog “indie” Marvela.

Poveznica je bezbroj između “Mrtvi ne umiru” i prijašnjih Jarmuschovih filmova. Lik Adama Drivera, zvijezde ponajboljeg Jarmuschova djela “Paterson”, preziva se Peterson i prešao je s busa na smart kad se ne vozi sa šerifom (Bill Murray) kojemu je vjerni zamjenik.

Glumica Rosie Perez (“Noć na Zemlji”) igra novinarku imena Posie Juarez. A oskarovka Tilda Swinton (“Slomljeno cvijeće”, “Granice kontrole”, “Samo ljubavnici preživljavaju”) glumi samurajsku mrtvozornicu koja izvrsno barata mačem i lijepo bi se slagala s Ghost Dogom, ali i Nevjestom iz Tarantinova “Kill Billa”.

Tu su i stalni Jarmuschovi glumci poput pjevača Toma Waitsa (“Down By Law”, “Coffee and Cigarettes”) i Iggyja Popa (“Mrtav čovjek”, “Kava i cigarete”, “Gimme Danger”). Ne zaboravimo i Murrayja (“Coffee and Cigarettes”, “Broken Flowers”).

Murray je dobio metafilmsku priliku da s Driverom prokomentira scenarij filma u stilu što bi se dalje moglo dogoditi nakon izbijanja zombi-epidemije čije je temelje davno postavio George Romero s “Noći/Zorom živih mrtvaca”. “Znam, pročitao sam scenarij”, kaže Driver. “Jim mi je dao scenarij”.

“Ja znam samo naše scene. Nisam nikad vidio cijeli scenarij. Nakon svega što sam učinio za njega, a dosta je toga o čemu ne znaš. Kakav kreten”, zagrinta Murray ljubomoran na upućenijeg Drivera koji je dobio i namigujuću referenciju na račun “Ratova zvijezda”.

“Dobra fikcija”, odbrusi Swintoničina mrtvozornica s daškom ironije i sarkazma kad od zamjenika šerifa, kojeg, dakle, glumi Driver, Kylo Ren iz novih “Star Warsa”, dobije ključeve auta sa SW privjeskom. Nesumnjivo, “The Dead Don’t Die” daje Jarmuschov ciničan “romerovski” komentar na (američki) konzumerizam i materijalizam, uključujući i onaj popkulturni,.

Makar, nije odveć smion pa da, recimo, jedan zombi pođe u kino da gleda nove “Ratove zvijezda”, što bi bio sjajan “meta” komentar. Naime, najveća novina filma, koji se više drži pravila žanra umjesto da ih krši (alegorični ton, “mrtvaca ćeš ubiti samo ako mu ubiješ glavu”…), jest da nemrtvi, kad ožive, ponavljaju ono što su radili dok su živjeli (jasno, uz žderanje mozgova i iznutrica ljudi), odnosno prema Jarmuschu već bili mrtvi (iznutra).

Konkretno, mrmljaju nazive prethodno konzumiranih proizvoda (mobiteli, “wi-fi”, igračke, lizalice, Xanax…), traže npr. chardonnay ili dolaze po kavu. “Kavaaaaa”, zareži Iggy Popov zombi na tragu one legendarne “Mozgoviiiii!!!” zombija Tarmana iz “Povratka živih mrtvaca”.

To su dezodorirajući momenti unutar istrunula zombi žanra čijim se korijenima (“Night Of The Living Dead”) očekivano vraća, pa se živi mrtvaci kreću maksimalno usporeno, sukladno “nema-žurbe” ritmu Jarmuschovih ostvarenja. Međutim, redatelj ne zna što bi točno s žanrom i najčešće vrti poznate opaske (“Ljudi-duhovi su izgubili proklete duše i trgovali njima, prodali ih za Gameboy itd.”).

Rijetko se dogodi bljesak morbidnog humora (“Živa je! Nije, samo nije mrtva!”), tračka samosvijesti (“Ono što se dogodilo zvuči kao početak horor filma…”, ponavljajuća doskočica “Ovo neće završiti dobro!”) i/li satire na račun današnje političke klime (prvi zombi koji pokuca na vrata rasističkog bijelog lika – Steve Buscemi – bit će crn).

“Mrtvi ne umiru” su na kraju ispali nedovoljno hororičan film za zombi žanr, dok je za Jarmuschove fanove previše zombijevskih glava dekapitirano, a premalo “offbeat” bisera. Ovim živim mrtvacima je prošao rok trajanja prije isteka filmskog vremena.

Najbolje od novomilenijskog Jarmuscha

1. “Paterson” (2017.) 2. “Samo ljubavnici preživljavaju” (2013.) 3. “Slomljeno cvijeće” (2005.) 4. “Kava i cigarete” (2003.) 5. “Granice kontrole” (2009.)

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close