AktualnoSlobodna DalmacijaVijesti

Milanović uz nadstrešnicu, uz bačvu s vatrom u Majskoj poljani komentirao plemenitost Torcide: Dosta su me iznenadili, ipak su oni radikalni navijači!

Kad dođeš u Majske Poljane moraš pristati u “Hotelu Promaja”, tako su nadstrešnicu uz cestu kraj koje u limenoj bačvi gori “vječna vatra” nazvali duhoviti i pomireni mještani, odnosno baka Stana Bjelajac čija je kuća preko puta teško oštećena u potresu, piše Jutarnji.

Pristavila je tamo kavu i kobasice na kuhanje na živoj vatri za veselu ekipu iz Vitunja kraj Ogulina, koji joj već sedmi dan grade drvenu kuću za malo trajniji smještaj od kontejnere koji je također dobila.

Red šale, red rakije, red kave i tako ukrug. Kad, u jednom trenutku evo policajca i kaže: Dolazi predsjednik, pa da nitko ne izlijeće na put.

Pojavi se kolona pod rotirkama, ode dalje u selo, kad za 15, 20 minuta, stiže predsjednik osobno k nama u “Promaju”, uz njega i svi predsjednikovi ljudi, predstojnik Ureda Orsat Miljenić, načelnik Glavnog stožera OS RH viceadmiral Robert Hranj i drugi.

Razgovor je bio prilično opušten, predsjednik je bio zadovoljan što nema kamera, no vjerojatno nije računao da će tamo zateći ekipu Jutarnjeg lista koja je odlučila zabilježiti baš te predsjednikove trenutke, kada nema kamera. Evo kako je to izgledalo.

Likovi: predsjednik Zoran Milanović(Z), predstojnik ureda Orsat Miljenić(O), baka Stana Bjelajac(S), ogulinski radnici koji stani grade drvenu kuću (R)

Z – Dobar dan

R – Dobar dan

Z – Vi ste tu, domaći?

R – M smo ti iz Vitunja, ispod Kleka, kod nas nema ni signala

Z – Aha, to ste vi došli iz Ogulina?

Z – se obraća Stani – To je vaše?

S – Dobila sam žutu naljepnicu, ali ja u nju ući ne mogu

Z – Kada je građena kuća?

S- Kuća je građena, sine, kada, tu, sedamdesetih

Z – Da, tak i izgleda

S – Jer muž mi je umro, pa ne mogu ja sad ono…

O- Sad se ovdje gradi privremeno?

Z – Dobro, vi ste očito vješti u ovome, to inače radite?

R – Ma neee

Z- Pa ne može to baš svatko napravit

R – Pa ovakve budaletine, ne može baš svatko naći

Z – Što radite inače?

R – Svašta, nema što ne radimo, samo da preživimo, mi se snalazimo, Samo dobra volja i evo ti svega.

Z – Nije za kuću ajd. Koliko je kuća rađeno dobrom voljom, pa su se srušile same

R – E, te se nisu radile samo od dobre volje

Z – Znaš što, tamo kod ovih Bjelajaca isto drvena kuća iz ’48, prenesena, ništa

R – Vidi ovu, isto drvena, spao jedna klobuk

R – Ova može bit kao vadilica krumpira, niš joj ne more biti, znaš kako vadilica radi, trese. To ćemo ugraditi Stani, ona je navikla na potrese da može spavati

R – Ugradili smo joj vibrator za beton, kad prođu potresi da je i dalje malo trese, inače neće moći spavati

Z – To je kad krene treset, ja stalno osjećam potrese sad, čovječe ležiš na krevetu, imaš dojam da se kuća njiše, staviš čašu vode, ono..

Z – Jeste kada dolazili prije ovdje

R – Ne, bio samo u prolazu

Z – Nikad gladan, a nikad novaca

R – Baš se nemaju čime baviti, sve je katastrofa

Z – Ljudi kažu da je zemlja plodna

R – A opet traži guzice, neće zemlja sama

Z – Tamo ima Milanovića, kod vas?

R – Ima selo. U Musulinskom potoku

Z – Tako je, da

R – Vade se na vas

Z – Molim?

R – Kad ih policija zaustavi.

Z – Što da

R – Ma veli nemoj sad da ti rođaka zovem, onoga svoga

Z – Ja sam u Gomirje često išao

R se obraća predsjedniku – Jabuko, oš ti kavice, ovo ti je poznata kava od bake Stane, daj čašu

Z – Deder sokole

R – Nemamo mi korone, imamo neke spolne bolesti, onih hepatitisa par

Z – Mene su cijepili prije tjedan dana

R- Nas za naše bolesti ne možeš cijepit, to cjepivo nije izmišljeno

R – Je l’ to onaj sistem, veli, živim kraj autoputa, pa nemam nikakvih posljedica, aaaa (glumi kao da odlazi pogled za jurećim vozilom)

Stana donosi novu šalicu Milanoviću

R – A tako Stano, imamo i posebne šalice (za predsjednika), a nas ko, da ne rečem šta

S- Vi ste moji

Z- A gdje spavate?

R – Idemo kući, putujemo

———-

R – bila je vizija da je uselimo za Božić, dobila je kontejner, bit će za Novu godinu, danas je stara godina, a neće ni za Novu godinu

S – jesam rekla da idete klati prase maloj (unuci op.a.) za rođendan, a vi nemate ljudi.

Z – inače sad smo bili kod Steve Bjelajca. Stevo Bjelajac je bio na televiziji prije tjedan dana i objašnjava nekom novinaru da ih nije obišao gradonačelnik. I kaže Milanović doša iz Srbije. Čuješ, mi umiremo od smijeha. I čuješ iz pozadine ženski glas, pa kaže nije on iz Srbije, on je iz Zagreba. Joooj, naš ono, i sad pazi, ja sad tamo, uopće ne znam da je to taj čovjek, tu ima neki Savo Bjelajac koji…on kaže ne, ne Stevo Bjelajac. Gledam facu, pa to je taj j***..

Stanin sin- Jedan jedini ovdje, nem ih više

—–

Z o Bjelolasici – ono kod vas izgorjelo, žičara ne radi

R- Ono je prodano sve sad navodno, za neku sramotu

Z – pa znaš što, ako će netko nešto raditi tamo

R – nema veze, nek se da za džabe

Z- sad su ljudi, vidim da se izgradilo tih kućica, to izgleda pristojno, taj kraj je siromašan, al nije, ono…

R – događalo se, al što, trebali su doći topovi za snijeg, al šta… otišli su, nestali su

Z – tamo bez topova nema smisla više ništa radit

R – nema više nigdje

R- tamo se napravila infrastruktura, otišli su na Sljeme

ženska osoba iz pratnje – Morat ćemo krenut pomalo

Z – Sad idemo kao vijećnici Zavnoha – srpska obitelj, hrvatska obitelj

R tako su prije oni za televiziju išli, inkasatori

Z – dobro, nema kamera

Radnik ga nudi rakijom, on se nećka: – Dobro ja sam mislio da tebi žensko nije gazda…

Z – nismo htjeli kamere, možda i bolje

Radnik drugom radniku – aj mi se sutra rugaj da je meni žena gazda

Z – Tu sam vidio Torcidu prvi dan, kad je bilo, došli su odmah drugi dan, baš u Majsko, u Majske Poljane

R – svaka ima čast što su došli

Z – to me dosta iznenadilo, ipak su oni dosta radikalni navijači, a pomagali Srbima (pomagali Srbima se nejasno čuje)

R – da, da

R – kad se tako desi, u takvom slučaju to nema veze

Z – da, da

R – ovaj kraj je devastiran u onome sistemu, u ovome još više, imali su Gavrilović pa su nešto radili, hranili stoku i prodavali Gavriloviću, sad Gavrilović uvozi iz p*** materne

R – bio je Ante Pranić (gradonačelnik Vrgorca op.a.), pa mu kažem, mi dolazimo da im popijemo sve što ima, neće biti poplave, a isto dečko prva liga, pravi je

Z – to bi morala biti biblijska poplava

R – popili bi mi, ne sekiraj se. Mi možda ne bi popili, al bi se trudili

Z – kaj idemo, dečki bok

R – živ bio

Z – a čime se inače bavite

R – a imamo neku pilanu, kod nas nema ništa nego drvo

Z – nema vas ni puno na kraju krajeva, to nije gusto naseljen kraj, inače taj Ogulin i Josipdol

R – a to je sve isto katastrofa

Z- ma nije

R – a je

Z – Jedino ako očekuješ Klagenfurt

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close