AktualnoSlobodna Dalmacija

Mijenjajte udžbenike povijesti! I žene su lovile jelene i medvjede, sve je više dokaza da nisu samo ‘čeprkale oko kuće‘

Rezultati arheološkog istraživanja grobnih jama koje su pronađene visoko u Andama, s kosturima starim devet tisuća godina, dovode u pitanje uvriježeno mišljenje o rodnoj podjeli poslova tijekom ljudske evolucije, po kojem su muškarci bili lovci, a žene sakupljačice gomolja i sjemenki.

Američke istraživače, naime, nakon što su ostali impresionirani nalazima u grobnoj jami u kojoj su uz fosilizirane ostatke pronašli komplet alata s 20 kamenih vrhova kopalja i oštrica, misleći kako se radi o nekom velikom lovcu ili predvodniku plemena, pravo je iznenađenje tek čekalo poslije forenzičke analize.

Vitke i lagane kosti pokazale su se ženskima, a i analiza zubne cakline je to potvrdila. Štoviše, zna se i kako se hranila ta osoba koja je živjela na 3900 metara nadmorske visine, na vjetrovitoj visoravni Altiplan u južnom Peruu – tipičnom lovačkom prehranom od životinjskog mesa i biljaka.

‘Spolno neutralan lov’

Kako je izjavio arheolog Randy Haas sa Sveučilišta Kalifornija za časopis Science, istraživački tim našao je ostatke šest osoba u grobnim jamama na nalazištu pod imenom Wilamaya Patjxa, ali dvije osobe su pokopane s lovačkim alatom.

Uz mlađu žensku osobu, staru između 17 i 19 godina, ležala su četiri kamena vrha pričvršćena na kratka koplja za lov, nekoliko oštrica za rezanje koje su vjerojatno služile kao nož ili alat za struganje i obradu životinjske kože i mesa. Uredno složeni, kao da su bili u kožnoj vrećici koja se raspala, uz vrh bedrene kosti ležalo je još dvadeset komada kamenog alata i oker, mineral koji je mogao služiti za tamnjenje kože, radi kamuflaže.

Drugi kostur pripadao je muškarcu starom do 35 godina, uz kojeg su također pronađena dva kamena vrha koplja. Isto tako, u jamama su se nalazili i fragmenti kostiju andskih jelena i kamila.

Poruka ovog otkrića je – žene su oduvijek mogle biti lovci. Rezultati istraživanja potaknuli su arheologe da preispitaju izvješća o drugim drevnim pokopima u Americi, još 107 mjesta starijih od osam tisuća godina. Pronađeno je još deset žena koje su pokopane s vrhovima kopalja i mogle su biti lovci. “Lov na krupnu divljač u to davno doba bio je spolno neutralan”, zaključili su u toj metaanalizi.

Hipoteza o ženama koje su lovile rame uz rame s muškarcima ima svoje pobornike i one koji nisu uvjereni, jer istraživanja su oskudna, a drevne žene ratnice su otkrivene tek nedavno.

Fotografije u udžbenicima povijesti koje ilustriraju prahistorijsko doba teško da će se tako skoro promijeniti. Ideja da su lovci bili samo muškarci pojačana je u Americi recentnim istraživanjima kultura Hadza u Tanzaniji i San u Južnoj Africi, gdje, upravo stereotipno, muškarci love velike životinje, a žene sakupljaju gomolje, voće, orašaste plodove i sjemenke.

– Isključiva podjela rada na žene sakupljačice i muškarce lovce u temelju je tradicionalnih etnografskih istraživanja i dugo je dominirala u proučavanjima čovjeka – komentira ovaj članak za Slobodnu Dalmaciju antropologinja Ana Malnar s Instituta za migracije i narodnosti.

Strijele, mačete, noževi

– Takva stroga dihotomija biološki je determinirana, oslanja se na tjelesnu snagu, izdržljiivost, spretnost muškaraca i reproduktive, roditeljske, njegovateljske osobine žena. Bez pravih empirijskih dokaza je preuzeta i u istraživanja čovjekove daleke prošlosti i evolucije čovjeka.

Suvremena antropološka i arheološka istraživanja sugeriraju da ovo područje zaslužuje više znanstvene pažnje i preispitivanje teze kako je biologija utjecala na sposobnost žena za lov i, naravno, ne odbacuju mogućnost sudjelovanja svih sposobnih pojedinaca u tako važnoj djelatnosti u strategijama preživljavanja i razvoja zajednice.

Etnografski podaci prikupljeni istraživanjima od 1980-ih godina nadalje pokazuju značajno sudjelovanje žena u lovnim aktivnostima u društvima lovaca i sakupljača koji danas žive u Africi, jugoistočnoj Aziji, dijelovima Amerike, Australije. Individualne potrebe i želje u tim zajednicama su skromne, naraštajima se nisu bitno mijenjale, posjeduju malo materijalnih predmeta, a članovi tih društava – muškarci i žene – često rade zajedno i odlikuje ih visoki stupanj solidarnosti i suradnje.

Na primjer, Aka žene, nomadi koji žive u Centralnoj Africi, sjevernom Kongu i Kamerunu, mogu stjecati vještine lova i imaju iskustva u lovu, žene Agta lovci na Filipinima vješte su u korištenju strijela, mačeta, noževa i izradi zamki za životinje. Indijanke Cree, udane i slobodne, lovile su krupnu divljač: losove, karibue, medvjede. Ju/’hoanke na jugozapadu Afrike, u pustinji Kalahari, visoko su cijenjene u lovu, poznate su kao dobre tragačice, pomažu u pronalasku divljači i prate muškarce na lovačkim ekspedicijama.

Modeli preživljavanja koji se odnose na ljudsku evoluciju zasigurno su puno složeniji od podjele na lovce i sakupljačice – smatra zagrebačka antropologinja.

Uvjerljivi dokazi

Arheologinja Bonnie Pitblado sa Sveučilišta Oklahoma smatra su dokazi o ženama kao lovcima uvjerljivi, te da bi samo pažljivije trebalo potražiti još dokaza i nastaviti ovakva istraživanja.
– Ne bi trebalo čuditi da su žene mogle loviti. Te su žene živjele visoko u Andama, na 13 tisuća stopa, puno radno vrijeme – kaže ona.
– Ako to možete, sigurno možete srušiti jelena!

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close