KulturaSlobodna Dalmacija

LOV NA ZELENI DIJAMANT Smaragdna pustolovina danas je još draži dragi kamen 80-ih

Smaragdno sjajna pustolovina “Lov na zeleni dijamant” (1984.) pravi je dragi kamen osamdesetih u svom fahu. Kad su (akcijske) avanture u pitanju, film Roberta Zemeckisa gleda u leđa samo prvom i trećem “Indiani Jonesu” njegova učitelja Stevena Spielberga. Drugom, pak, gleda u ravno oči.

“Romancing The Stone” takoreći više djeluje kao nastavak “Raiders Of The Lost Ark” nego “Indiana Jones and the Temple Of Doom”. Zemeckisov kinohit nije imao potrebu biti mračan i prestraviti klince, premda je mogao usaditi trepet od aligatora, taman da prvo ukazanje krokodila u filmu “Crocodile Dundee” bude šokovito.

FILM: Romancing The Stone; akcijska avantura; SAD, 1984. REŽIJA: Robert Zemeckis ULOGE: Michael Douglas, Kathleen Turner OCJENA: **** ½

“Pogledaj te ralje”, fasciniran je živopisni negativac Ira (Zack Norman). Aligatori su kao “Čehovljena puška” u “Lovu na zeleni dijamant”. Ralje razjapljene u prvom činu moraju u zadnjem nešto konkretno sažvakati. I hoće. Požderat će ruku još živopisnijeg zlikovca Zola (Manuel Ojeda) koja drži zeleni dijamant, onako kao što su odgrizle šaku Kapetanu Kuki.

Referencija na negativca iz bajke razložno je na mjestu: “Lov na zeleni dijamant” je gotovo pa bajkovita avantura, što ga izdvaja u moru post-“Indiana Jones” pustolovina. Filmovi poput “Blaga kralja Solomona” slijepo su slijedili Indianine korake do “zlatnog idola”, ali njihovi junaci nisu bili tako vješti kao on da ne upadnu u zamke i ne pregazi ih golema kugla.

Scenaristica Diane Thomas i Zemeckis su s “Romancing The Stone” romansirali “Indianu Jonesa” i ponudili nešto drukčije od brojih oponašatelja izvorne Spielbergove pustolovine – koncept u ravni metateksta, pa i metafilma. Prva scena “Lova na zeleni dijamant” je vesternski film/roman unutar filma.

Rečenice Joan Wilder (Kathleen Turner), “spisateljice godine” specijalizirane za eskapističke romantične avanture na Divljem zapadu koja piše/završava novo djelo o plavokosoj heroini Angelini i njezinom voljenom Jesseju, bivaju pretvorene u filmsku sliku kaubojca.

“Možeš umrijeti na dva načina, anđele: brzo kao zmijin jezik ili sporije od melase u siječnju”, govori Grogan, “najprljavija i najgluplja isprika za čovjeka zapadnije od rijeke Missouri”. “Ali, bio je listopad”, dometne Wilder u ime Angeline. “Ubit ću te, dovraga, makar bio 4. srpnja”, ne da se smesti Grogan i traži od Angeline da se skine, no ona vadi nož zataknut za preteču haltera i pogodi ga njime.

“Bio je to kraj Grogana, čovjeka koji je ubio mog oca, silovao moju sestru, zapalio mi ranč, upucao psa i ukrao Bibliju”, konstatira Angelina koju prema spisateljičinoj mašti Zemeckis snima kao svojevrsni spoj Ursule Andress i Claudije Cardinale (“Četvero za Teksas”, “Bilo jednom na Divljem zapadu”).

No, kako zakon Divljeg zapada nalaže da “gadovi imaju braću”, u pomoć protiv Groganove svojte dojahat će joj Jesse. “Srce mi je poskakivalo gledajući ga kako dojahuje”, piše Wilder i, naravno, priča završava spajanjem gladnih usana ljubavnika koje će “pojesti jedne druge dok sunce tone nad leševima njihovih neprijatelja”.

“Svrše… tak”, plačući tipka “beznadna romantičarka” Joan kraj novog ljubića na pisaćoj mašini i tad konačno vidimo nju, krajnje suprotivu njezinu alter egu koji joj služi za bijeg od stvarnosti. Međutim, scenarij filma ubacit će Joan u romantičnu fantaziju nalik onima sa stranica njezina romana, ustvari još uzbudljiviju, samo “stvarniju” i moderniju.

Događa se to kad dođe u posjedstvo karte skrivenog blaga i mora otputovati u Kolumbiju, gdje imaju “džungle, kukce veličine kamiona i revolucije”, kako bi razmijenila mapu za sestru (Mary Ellen Trainor) nakon što su je oteli Ira i njegov rođak Ralph (urnebesni Danny DeVito).

Wilder dobiva priliku da donekle utjelovi Angelinu ili barem iz prve ruke iskusi pustolovinu o kakvima je pisala/fantazirala i do kraja filma postane “romantičarka puna nade”. Kad je nazdravila “za tebe Jesse, tko god bio” i rekla kako zna da postoji “netko negdje” za nju, Joan je najavila sudbinski susret u džugli.

Ondje će sresti Jesseja iz “zbilje”, Jacka P. (“Povjerljivi”) Coltona u tumačenju Michaela Douglasa, koji je “mogao biti plastični kirurg, do grla u guzicama i sisama” u Americi, a zapeo je do koljena u kolumbijskom blatu i zato prihvaća njezinu novčanu ponudu da joj pomogne naći sestru.

Colton će bar nakratko iskusiti kako je biti ginekolog kad nakon blatnjavo-vodene bujice doleti glavom među Wilderičine raširene, savršeno oblikovane nogice (“Dovraga, kakva vožnja!”). Scena kakvu ni Indiana Jones nije doživio s Marion, kamoli Willie, sugerira da je “Romancing The Stone” na svoj način bio subverzivna avantura.

Zemeckis je subvertirao dosta toga. Počnimo od imidža predivne Kathleen Turner, fatalne žene iz erotskog “noir” trilera “Tjelesna strast”. Turner je savršeno “kliknula” s Douglasom, demonstrirala sjajan romantično-komični tajming i odlično dočarala Wilderičinu preobrazbu od introvertirane spisateljice i “dame u nevolji” do ekstrovertirane avanturistice u najboljem provodu života.

Joan je prilično ravnopravna Coltonu, iako nije tako izgledalo kad joj je mačetom sasjekao potpetice da joj ubrza/olakša korak (“Bile su talijanske”, usklikne ona. “Sad su praktične…”, realan je on). “Lov na zeleni dijamant” je žanrovski preslik upravo njezina lika i djela, pozicioniran prije svega kao romantična komedija i suptilna parodija žanra unutar džunglovite “indianajonesovske” pustolovine s blagom skrivenim u kipiću, zmijama, aligatorima, kosturima, lijanama, padanjima niz slapove itd., toponimima koje će Wilder ukoričiti u novi bestseler, najbolji dosad.

“Bila sam nadahnuta”, otkriva ona oduševljenoj urednici. Nadahnut je i film, napisan, režiran i glumljen s puno akcijsko-avanturističkog duha, romantično-komičnog seksepila i smisla za samoironični humor. Danas još draži dragi kamen osamdesetih.

Od ljubavi do rata

Godinu dana poslije uspjeha “Lova na zeleni dijamant”, koji je osvojio i dva Zatna globusa (najbolji film i glumica u kategoriji mjuzikl ili komedija) snimljen je zabavni nastavak “Dragulj s Nila”. Nije režirao Zemeckis, zauzet snimanjem “Povratka u budućnost”, već Lewis Teague. Trebao se snimiti i treći film nakon “Romancing The Stone” i “Jewel Of The Nile”, radnog naziva “The Crimson Eagle”, ali do toga nažalost nikad nije došlo. Ipak, Douglas, Turner i DeVito okupili su se na crnoj, antiromantičnoj komediji “Rat Roseovih”. De Vito je taj film i režirao, a u režisere se dao i Alfonso Arau, nezaboravan kao Wilderičin fan koji nju i Coltona vozi u svojoj “maloj muli”. P.S. “Lov na zeleni dijamant” prikazuje se na RTL-u u ranijim popodnevnim satima nedjelje 3. svibnja.

Nesretna scenaristica

Za scenaristicu Diane Thomas vezuje se tužna priča: nesretnica je poginula nakon snimanja drugog filma. Poginula je kao suvozačica u Porscheu koji joj je poklonio Douglas kao znak zahvalnosti zato što je prvi film postao kinohit. Imala je samo 39 godina, a pred njom je bila blistava karijera – trebala je napisati scenarij za Spielbergov film “Uvijek”.

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close