KulturaSlobodna Dalmacija

Korona i teška sudbina mladih glumaca, bore se za svaku kunu: neki su se okrenuli maslinarstvu, drugi čuvaju djecu, treći se bave ugostiteljstvom

Epidemija koronavirusa mnoge je odvela u financijsku nesigurnost i prisilila na rezanje troškova i štednju, no zasigurno su najugroženiji oni koji nemaju stalne prihode, plaću koja dolazi u pravilnim razmacima.

U toj su skupini su i glumci koji nisu zaposleni u nekom od hrvatskih kazališta, već u potrazi za poslom idu od audicije do audicije, za serije, filmove, reklame, kazališne predstave… kojih trenutno nema, ili se događaju na kapaljku.

Kako se snalazite? – upitali smo pet mladih talentiranih Splićana koji su redom završili glumačke akademije i grade karijere na “daskama koje život znače” ili u televizijskim serijama, sapunicama, filmovima. Svi oni, jednoglasno, kažu kako ih je glumački poziv naučio na neizvjesnost i stalnu brigu kako će platiti račune za režije i životne troškove, no ipak, sve se promijenilo na gore.

– I u normalnim situacijama našoj skupini nitko ne garantira siguran kruh – kaže glumica Uršula Najev (23) koja se osim u glumačkim vodama afirmira i kao glazbenica.

– Ali, barem znam da ću imati onoliko angažmana koliko radim i trudim se, što me dodatno motivira i dosad se pokazalo uspješnim. Ali, kad vanjske okolnosti diktiraju pravila na koje mi ne možemo utjecati, stvari su puno kompliciranije i i jedino što nam preostaje je to prihvatiti, prilagoditi se, boriti se i tražiti alternativna rješenja. Od cmizdrenja ionako nikad ništa.

Devedeset posto angažmana mi je otkazano ili odgođeno. Ni jedna predstava u kojoj sam igrala ove sezone nije na repertoaru. Što se novih predstava tiče, kazališta zaziru od angažiranja vanjskih suradnika, što je potpuno razumljivo obzirom na financijske neprilike.

Broj snimanja se također reducirao, a koncerti se čine kao dio nekog prošlog života. Broj audicija i castinga je također znatno smanjen i odvijaju se putem “novonormalnih” načina, zooma ili video snimki.

Ali to je realnost s kojom se moramo naučiti živjeti. Nema smisla sjediti doma i čekati da ti netko ponudi posao, već stvar treba preuzeti u svoje ruke. Nikada mi se režije nisu platile same, sad pogotovo!

Zadnjih mjeseci mi se posrećilo u par navrata pa sam odradila neke reklamne kampanje, video spotove, neka studijska vokalna snimanja. Ali, kad posla nije bilo, okrenula sam se maslinarstvu i prodaji ulja.

Nastojim se fokusirati na lijepe stvari koje su se dogodile u ovoj ružnoj godini: moja dva samostalna koncerta za koje sam imala dovoljno ludosti i hrabrosti – posljednji je održan usred pandemije na hvarskoj Venerandi.

Zatim premijera filma “Ribanje i ribarsko prigovaranje”, diploma na fakultetu, dekanova Nagrada na kraju akademske godine, nagrada Zlatni studio…A za dalje – opcija je stisnuti zube, boriti se, raditi na sebi, ne klonuti duhom, sačuvati zdrav razum.

Pripremam monodramu, održavam muzičke probe, imam neke scenarije na čekanju, pohađam svaku audiciju za koju dobijem priliku, pripremam teren za neka bolja vremena. U ormaru imam boce friško napravljenog ulja, a u glavi spremnost za raditi bilo što drugo ukoliko to bude neophodno – veli nepokolebljivo mlada Splićanka.

Sličnog je raspoloženja njena kolegica i prijateljica Jagoda Kumrić (28) koja je postala široko poznata po svojoj ulozi Nikol Zlatar u “Larinom izboru”, a u seriji “Drugo ime ljubavi” prošle godine igrala je novinarku Irenu. Lani je i diplomirala i postala majka djevojčice Nastasye.

– Zapravo je sve isto kao i prije. Samo što je prije bilo više prilike za posao, više se snimalo, više se radilo, sad jednostavno nema angažmana.

Ljudi rade što mogu raditi, ja prva – tražim posao izvan struke, jer na kraju dana te nitko ne pita jesi li ti glumac ili nisi. Moraš platiti hranu, stan, sve ostale životne potrebe. Ja nisam tip koji bi od nekoga tražio pare, ako nije gluma onda je nešto drugo.

Pokrenula sam svoj svoj brend “Mrsh by Jagoda Kumrić” koji se aplicira na majice, maske, hoodice, tekstil, prodaje se na jednom web shopu, pa ću vidjeti kako će ići. Za sad ide o.k. Ali, ako ne bude, otvorit ću neki drugi posao i to je normalno. Slično svi razmišljaju.

Krajem ožujka sam završila snimanje serije i otada nisam imala konkretni angažman, mada ja uvijek imam nešto sitno što se odradi sa strane. Uvijek radim tri posla odjednom, jer kod nas od glume mogu zarađivati samo oni koji rade redovno – samopouzdano će ova glumica.

Prilično redovno je u ovom stresnom periodu radila Katarina Romac (29), a splitska publika je gledala lani u predstavama “Lepurica” i “Usidreni” u HNK Split, gdje je često u glumačkim postavama. Toliko često da administratorke kazališta i zaborave da je – honorarac:

– Ja moram priznati kako sam lani i preklani, kao i godinama prije, ulazila iz projekta u projekt, pa sam “korona krizu” preživjela, ajmo tako kazati, dobivam isplate redovito.

U zavidnoj sam situaciji za razliku od kolega koji su na honoraru. Snalaze se svakako da nađu drugi posao, preživjet’ se mora. Konobare ili “bejbisitaju”, čuvaju djecu.

Tako bi i meni bilo da me, spletom okolnosti, Fortuna nije pogledala drugačije. Ipak, dug period nisam radila, šest mjeseci. Predstavu “Usidreni” smo trebali igrati na Splitskom ljetu, ali dogodila se epidemija i probe su stale. Ipak smo imali premijeru i jednu reprizu, a trebali smo gostovati u Zadru, ali sam dobila temperaturu pa je otkazano.

I ta je situacija sad drugačija – koliko puta smo igrali s temperaturom od 37 stupnjeva, nikad nije dolazilo u obzir da se zbog toga otkaže predstava?

Snimila sam jednu reklamu netom prije epidemije, zvali su me u Gradsko kazalište mladih na jednu zamjenu u “Ivici i Marici”, ja sam uvijek te sreće da se nekako kotač okreće – priča mlada glumica koja je dobila dvije nagrade za najbolju glumicu, a i asistentica je na Umjetničkoj akademiji u Splitu.

Dobro ide i jedinom muškarcu s kojim smo razgovarali, Roku Sikavici (26) kojega se upravo može gledati u TV seriji “Dar Mar”, igra policajca Željka Majhera. Što je najbolje – serija se još uvijek snima tako da je slijedećih dva mjeseca cijeli dan na setu.

– Ja imam posla, ali kao i druge glumce i mene stalno brine: što ću nakon serije? Dobro, radit ću na novom filmu “Stric”, a što će biti nakon toga, boga pitaj. Mogu ne raditi pet godina! Zbog toga se čuva svaka kuna, ne troši se na bespotrebne stvari, tako to ide, izdržava se – veli Roko, svjestan da su mnogi oko njega u većem financijskom glibu:

– Sada nije lako ni zaposlenima koji primaju plaće jer ima li smisla primati plaću ako ne igraš? Za glumca je to najgore, publike nema, drugačije je kad igrate za deset ljudi ili tri stotine. Strah je u svima nama, potpuno opravdano. A honorarci krpaju kraj s krajem.

Kada su se preko HDDU-a dijelili poticaji, glumci su morali prijaviti koliko su imali primanja u prošloj godini i ovisno o tome su dobivali novac. Kad vidite tu listu ljudi, a nisu to samo mladi već svi samostalni umjetnici, koji su zaradili tako male novce u godinu dana, stvori vam se grop u želucu.

S tim se jednostavno ne može preživjeti! Ako su zaradili manje od 40.000 kuna, dobili su po 1200 kuna, iznad toga su bile još dvije kategorije, pa se moglo dobiti i do 5.000 kuna. Dakle, oni koji su najugroženiji su dobili najmanje, a baš njima treba!

Par mojih kolega se zaposlilo u pizzeriji, u uslužnim poslovima, jer od svoje struke ne mogu živjeti. I prije korone, a sad je pogotovu teška situacija. Kad čovjek ne radi, to nije dobro za psihu, pa se mnogi bore i sa depresijom, anksioznošću, to je konstantni strah za budućnost – veli popularni glumac kojega borba za egzistenciju dodatno motivira:

– Oko svakog projekta se jako trudim, da me netko primjeti i da me angažira. Svaka prilika za angažman je kao zadnja – kaže.

Ova nezavidna financijska situacija Nadiu Cvitanović (32) potakla je na veću kreativnost tako da će svoja iskustva iz “lock downa” i uopće loše godine pretočiti u novu predstavu.

Ova glumica koja je popularnost stekla nakon uloge u filmu “Osmi povjerenik” i glavnog lika Petre u TV seriji “Na granici” od Ministarstva kulture dobit će novac za predstavu “Statist se ne rađa, statist se postaje”, po uzoru na seriju Rickyja Gervaisa:

– Svi se osjećamo kao statisti u društvu. Takav sam dojam imala za vrijeme prvog “zatvaranja”, zbog epidemioloških mjera svi smo postali statisti koji gledaju kako se radnja odvija u prvom planu i čekamo da netko dade znak da je – kraj.

Stojimo, gledamo u TV i ne možemo ništa napraviti. U izazovnim smo vremenima, ali takve situacije mogu biti najinspirativnije. Trenutno financijska situacija nije zavidna, ali stvari se pomalo pokreću, pripremaju se razni projekti kojima sa sigurnošću mogu predvidjeti uspjeh – optimistična je ona.

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close