Slobodna DalmacijaZdravlje

Konzumiranje droge kod mladih može uzrokovati kobne moždane udare, a najgora kombinacija je pušenje i korištenje kontracepcijskih hormonskih lijekova

Moždani udar godišnje pogodi oko 17 milijuna ljudi u svijetu, od čega njih šest milijuna umre. U Hrvatskoj se godišnje liječi od 12.000 do 16.000 ljudi s moždanim udarom, dok ih oko 7000 do 8000 umire od posljedica te bolesti.

Brojni pogođeni inzultom zadobiju neki od oblika trajne invalidnosti, kaže nam neurolog Krešimir Čaljkušić sa Zavoda za cerebrovaskularne bolesti s jedinicom intenzivne skrbi splitskog KBC-a.

Dr. Čaljkušića pitali smo koliko često moždani udar pogađa mlađe osobe.

– Iako je moždani udar uglavnom shvaćen kao bolest starije dobi, kao posljedica ateroskleroze, oko 30 posto osoba pogođenih moždanim udarom osobe su mlađe od 65 godina, a 10 posto osoba mlađih od 50 godina dobije moždani udar.

Žene češće dobiju moždani udar. Po svjetskoj statistici najmlađa žrtva moždanog udara je dvogodišnje dijete – kaže Čaljkušić, navodeći da postoje određene specifičnosti uzroka moždanog udara u mlađoj dobi.

– Hormonski disbalansi, korištenje oralnih kontraceptiva, a pri tome mislim na korištenje tih lijekova i u svrhu reguliranja mjesečnice, kao i na korištenje u svrhu kontrole začeća svakako je danas jedan od češćih razloga moždanog udara u mladoj dobi žena.

Pušenje i korištenje hormonskih lijekova pogotovo je neprihvatljiva kombinacija, jer značajno povećava mogućnost tromboembolijskih incidenata, a zapravo nikad ne znamo koja osoba u sebi nosi jednu ili više mutacija gena za faktore zgrušavanja krvi – trombofiliju.

Autoimune bolesti koje za posljedicu imaju smanjenje promjera krvne žile ili sklonost većem “taloženju” krvnih pločica i time stvaranja ugruška u tim malim krvnim žilama (vaskulitisi) svakako su češći razlozi moždanog udara u mlađoj dobi, kao i rijetke bolesti krvnih stanica koje za posljedicu imaju “pucanje” eritrocita i taloženje u malim krvnim žilama, time dovodeći do prestanka cirkuliranja krvi u žili – kaže dr. Čaljkušić.

Moždani udar može biti ishemijski (uzrokovan ugruškom koji začepi arteriju i onemogući protok krvi kroz nju) ili hemoragijski (uzrokovan puknućem krvne žile i prodiranjem krvi u okolno tkivo).

Čaljkušić kaže da je teško odgovoriti je li kod mladih češći ishemijski ili hemoragijski moždani udar jer to ovisi o puno raznih nasljednih i nenasljednih, odnosno stečenih rizičnih čimbenika.

– Sve češći stresni način života, pojava visokog tlaka u mladoj životnoj dobi, kao i pušenje, manje tjelovježbe, dehidracija, korištenje psihoaktivnih tvari – od amfetamina do kokaina ili razne kombinacije tih tvari – dovode do pojave češćih hemoragijskih moždanih udara, a posredno dovodeći do pojave srčanih aritmija i do embolijskih moždanih udara.

‘Kult tijela’ je rizičan

Nemojmo zaboraviti da je i pretjerana tjelovježba i “kult tijela” jedan od rizičnih čimbenika jer su ekstremne tjelesne aktivnosti, teretane i trčanje po neprimjerenim uvjetima povezani s dehidracijom, uzimanjem raznih tvari za povećanje sposobnosti koje mogu povećati sklonost zgrušavanja krvi ili značajno povisiti krvni tlak.

Sažeto: umjerenost u jelu, piću, radu i tjelovježbi ključ je za smanjenje rizika za moždani udar na razinu onih koji su ovisni samo o genetici, dobi i spolu – navodi dr. Čaljkušić, koji kaže i da je rana mobilizacija bolesnika značajna u preveniranju brojnih komplikacija nakon moždanog udara, prvenstveno u sprječavanju pojave aspiracijske i hipostatske upale pluća, duboke venske tromboze i uležajnih rana.

– Rehabilitaciju bolesnika s moždanim udarom u principu treba započeti što ranije, i nastaviti s njom toliko dugo koliko to zahtijeva stanje bolesnika. Izuzetak predstavljaju bolesnici s moždanim krvarenjem. Rana je rehabilitacija ključna u zbrinjavanju bolesnika s preboljelim moždanim udarom.

Bolesnici nakon preboljelog moždanog udara vrlo često imaju teška oštećenja i funkcionalna ograničenja kretanja i osjeta. Kod više od 40 posto preživjelih od moždanog udara zaostane veća ili manja ovisnost o pomoći drugih osoba u obavljanju dnevnih aktivnosti, oko 25 posto bolesnika je trajno hospitalizirano, 10 posto nije u mogućnosti samostalno se kretati, a 65 posto više nisu radno sposobni.

Glavni ciljevi rehabilitacije nakon moždanog udara su prevencija kontraktura, optimalno zbrinjavanje specifičnih medicinskih problema i osiguravanje psihološke pomoći i podrške bolesnicima i njihovim obiteljima. Rehabilitaciju treba započeti što je ranije moguće.

Tim koji sudjeluje u provođenju rehabilitacije bolesnika s preboljelim moždanim udarom trebao bi biti multidisciplinaran. Bolesnici i članovi njihovih obitelji moraju biti uključeni u tim.

Do oporavka neuroloških deficita dolazi najbrže u prva tri mjeseca nakon nastanka moždanog udara, a to je ujedno i optimalno vrijeme za početak intenzivne rehabilitacije.

Rehabilitacija dok god treba

Ipak, aktivnu rehabilitaciju treba nastaviti toliko dugo koliko to zahtijeva stanje bolesnika, kao dio dugoročnog rehabilitacijskog programa – kaže dr. Čaljkušić, navodeći da se mladi ipak bolje oporave od moždanog udara ako su prije samog moždanog udara uglavnom bili zdravi, nisu pretili i imaju psihofizičku snagu za intenzivnu fizikalnu terapiju koja im predstoji nakon moždanog udara.

– Naglašavam tu važnost potpore obitelji, prijatelja, šire društvene zajednice i sustava jer nažalost oko 20 posto osoba koje prebole moždani udar imaju barem prvih šest mjeseci tzv. emocionalnu inkontinenciju – nezadrživi plač ili smijeh u neprimjerenim okolnostima), a njih oko 30-35 posto pati od depresije pa trebaju i uvođenje antidepresiva.

A što je s epilepsijom nakon pretrpljenog moždanog udara?

– Katkad je posljedica moždanog udara i epilepsija, najčešće žarišna s kasnijom generalizacijom koja se relativno lako kontrolira lijekovima i koja ne bi trebala, barem ne u današnje vrijeme kada imamo mnoštvo učinkovitih lijekova, predstavljati velik problem za bolesnika i njegovu obitelj.

Ovo naglašavam poglavito jer je sam moždani udar velik šok za bolesnika i obitelj pa nema opravdanja za dodatnu stigmatizaciju bolesnika i ograničenje njegovih ljudskih potreba riječima “padavičar” ili “epileptičar”, što nažalost još uvijek čujemo ne samo u krugu laika nego i zdravstvenih djelatnika.

Potvrda da se može normalno živjeti i nakon moždanog udara u mladoj dobi jest to što imamo nekoliko mladih bolesnika koji su uz dobru suradnju neurologa, ginekologa, urologa, fizijatra i po potrebi psihologa i psihijatra postali očevi i majke i oplemenili svoj život u potpunosti nakon moždanog udara – zaključuje neurolog Čaljkušić.

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close