KulturaVečernji list

Komunisti su ga otjerali iz Jugoslavije, a njegov najbolji film zabranili na suđenju u kinodvorani

Što je to umjetnička sloboda i gdje ona prestaje? Postoje li svetinje u koje ne smije dirati ni umjetnost? Što napraviti kada su osjećaji i moral poštenih građana povrijeđeni i treba li umjetnost zabraniti kada postane prijetnja društvenom poretku? Ta pitanja, koja ne prestajemo postavljati ni danas, a ponekad ih poprate i pravi prosvjedi protiv kazališnih predstava ili umjetničkih instalacija, prelomila su se preko leđa kultnog filmaša Dušana Makavejeva 1971. godine. Tada je u Novom Sadu održana kobna projekcija njegova filma “WR: Misterije organizma”, nakon koje je uslijedila oštra debata, odnosno “sudski proces u kinodvorani”.







hit serija snimana u hrvatskoj
Naoružani hipiji i krvoločni seks manijaci u bućkurišu postapokaliptične Europe



Film je tom prilikom osuđen na smrt, a Makavejev na život u egzilu. To je pomno izrežirano suđenje, zgodno se ispostavilo, svima prisutnima bilo strogo zabranjeno snimati na bilo koji način. No stanoviti snimatelj Slobodan Miletić tog je sudbonosnog dana u dvoranu uspio prošvercati svoju NAGRA-u – prijenosni magnetofon – mikrofon sakriti u rukav i snimiti pet vrpci burne rasprave po završetku filma. Te su, nikad objavljene i gotovo zaboravljene snimke poslužile kao temelj dokumentarnog filma Gorana Radovanovića “Slučaj Makavejev ili sudski proces u kinodvorani”. On svoju online premijeru upravo ima na platformi volimdokumentarce.net, a u četvrtak 25. veljače u 19 sati održat će se i razgovor s redateljem Radovanovićem, koji će se moći pratiti uživo na Facebook-stranicama BašVolimDokumentarce i Dokukino KIC.

Makavejevov kontroverzni uradak, seksualno eksplicitan – ili riječima jednog od preneraženih gledatelja “prost i prostački” – kolaž je dokumentarnog i igranog filma temeljen dijelom na učenjima marksističkog psihoanalitičara Wilhelma Reicha. Sadržana u liku mlade jugoslavenske komunistkinje Milene (fantastična Milena Dravić, koja je i sama gotovo karijeru izgubila na ovom bojnom polju), koja u izvanrednoj sceni na balkonu zgrade okupljenoj rulji drži vatreni govor o seksualnoj revoluciji koja treba ići ruku uz ruku s onom klasnom, Reichova mudrovanja bila su ocijenjena štetnima i, ono najgore, antikomunističkima.

A na fascinantnim Miletićevim snimkama možemo iz prve ruke čuti sukob filmskih profesionalaca, kritičara i intelektualaca koji svesrdno staju u obranu filma, nasuprot narodnom mnijenju “običnih ljudi i poštenih komunista” koji ga jednoglasno proglašavaju skandaloznim i odvratnim te šalju ravno na lomaču. Testament je to neumoljivim cenzorskim praksama bivše države, hajki koju je provela nad jednim od svojih najvećih umjetnika, uvjerenog komunista protiv kojeg se u filmsko-ironijskom obratu okrenuo upravo njegov komunistički režim. Pa tako, dok je Makavejevov film pobirao lovorike u Berlinu i Cannesu, gdje mu je publika priuštila trinaestominutne ovacije, u Jugoslaviji je bio dobrih petnaest godina zabranjen za prikazivanje. Dušan Makavejev preko noći je od slavljenog autora postao persona non grata, prisiljen na umjetničko izgnanstvo. Nemoguće je tu ne povući i paralelu sa samim Wilhelmom Reichom, koji je cijelu ovu priču i zakuhao – inače austrijskim Židovom koji je prije Drugog svjetskog rata izbjegao u Sjedinjene Američke Države. Puritanski nastrojeni Amerikanci na kraju su požalili što su ga pustili u zemlju pa su mu zabranili rad, osudili ga na zatvor i spalili gotovo sve njegove knjige.







projekt arsena ostojića
Posljednji san našeg jedinog oskarovca spašen od zaborava, stižu “Kristalni otmičari”



Prije nego što je zaradio izgon iz vlastite domovine, Makavejev, rođen 1932. godine u Beogradu, u rodnom gradu zaradio je najprije diplomu iz psihologije. Već je njegov prvi igrani film “Čovjek nije tica” iz 1965. godine izazivao polemike i pokude raznih moralista zbog prikaza ljubavne i seksualne veze starijeg uglednog inženjera (Janez Vrhovec) i mlade frizerke Rajke (Milena Dravić). U istom tonu nastavio je i s filmom “Ljubavni slučaj ili tragedija službenice P.T.T.”, u kojem naslovna mlada službenica iz poštanske centrale (Eva Ras) zavodi istrebljivača štetočina pa pogiba od njegove ruke nakon što zavede i poštara. Makavejev je bio začetnik i vodeći autor takozvanog pokreta Crnog vala šezdesetih i ranih sedamdesetih godina. Bio je to eksperimentalni i avangardni pokret u jugoslavenskom filmu, kojem su osim Makavejeva pripadali i Živojin Pavlović, Aleksandar Petrović, Želimir Žilnik i Lazar Stojanović, čije plodove danas smatramo kultnim ostvarenjima. Kod kuće, u Jugoslaviji, crni val nije najbolje prolazio unatoč izvanrednim uspjesima u inozemstvu. Dok su se njihovi filmovi natjecali i za Oscare, redatelji su bili u nemilosti. Petrović i Pavlović izbačeni su s Akademije, Stojanović bačen u zatvor, a redom su napuštali zemlju.

Makavejev i nakon odlaska nastavlja snimati i nizati uspjehe. Njegov “Montenegro” – film koji se unatoč nazivu zbiva u Švedskoj, a prati udanu ženu koja svoju uspavanu seksualnost budi u naručju srpskih gastarbajtera, natječe se za Zlatnu palmu u Cannesu 1981. Nešto kasnije za tu prestižnu nagradu konkurira i s komedijom “The Coca-Cola Kid”. Snima krajem osamdesetih i film “Manifesto”, prema djelima naturalista Emilea Zole u kojem Zolu među američkom postavom tumači Rade Šerbedžija.

Uspijeva se izboriti i za profesorski posao na Harvardu, gdje su, treba istaknuti, u njegovoj klasi 1977. godine bili Joshua Oppenheimer, jedna od najvećih dokumentarističkih zvijezda današnjice, te Andrew Bujalski, utemeljitelj indie filmskog žanra “mumblecore”. Obojica ga i danas navode kao iznimnog mentora i veliku inspiraciju. A kao Makavejevov posljednji film pamtimo omnibus “Dankinje pokazuju sve”, u kojem je režirao uz neke od najvećih europskih autora poput Mike Kaurismakija i Monike Treut. Preminuo je 2019. godine, samo mjesec dana prije nego što je Radovanovićev “Slučaj Makavejev ili sudski proces u kinodvorani” na beogradskom FESTU osvojio nagradu za najbolji film.







30 godina kultnog filma
Psihološki horor o ubojici kanibalu bio je toliko strašan da gotovo nije snimljen



I unatoč znatnim naporima da ga se zaboravi, odstrani i ocrni, ostat će zapamćen kao jedan od najvećih i najvažnijih autora koje su ovi naši prostori ikada uspjeli izroditi.

Show More

Povezane objave

Back to top button
Close
Close