KolumneSlobodna Dalmacija

Ko to tamo bre peva u Zagrebu?!

Advent u Zagrebu nakon nedavno održanog dvodnevnog koncerta Lepe Brene, srbijanske folk pjevačice koja je dvaput dupkom napunila Arenu i zapjevala uglas s tisućama poklonika “Jugoslovenku”, poprimio je jednu novu, jugonostalgičarsku dimenziju. Veliki advent-majstor u Hrvata, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, uslikao se s očigledno omiljenom pevaljkom a ona je hrvatsku metropolu planski ucrtala na zapadnobalkansku regionsku mapu, gdje se drugovi i drugarice trse u odavanju počasti bivšoj krepalini od države, čija se zastava sa crvenom zvijezdom petokrakom vijorila ispred Brenine bine. A mi smo se nadali da su ovakve pojave u stilu “ko to tamo bre peva” ostale daleko od nas…

Međutim, ne leži vraže. Protiv slobodne i neovisne države vodi se i dalje specijalni rat, sve na tragu velikosrpske ideologije koju je davno zacrtao Ilija Garešanin, po kojem svi Srbi i pripadnici tog “nebeskog” naroda moraju biti u jednoj državi – Velikoj Srbiji.
U Domovinskom ratu deseci su tisuća Hrvata položili svoje živote. Tisuće naših ljudi još se uvijek smatra nestalima jer drugovi iz Beograda ne žele progovoriti o njihovim sudbinama. Tamo daleko drže se i Udbini arhivi, koji kriju mnoge tajne i o našim sunarodnjacima koji su igrali prljavu igru u bivšem komunističkom sustavu protiv svoga naroda, a da nije neovisnih sudova, poput onog zemaljskog u Münchenu, koji je osudio dvojicu bivših visokih hrvatskih dužnosnika iz udbaškog miljea na doživotne kazne zatvora, ni dandanas ne bi bilo niti jedne osuđujuće presude protiv lidera te nekadašnje zločinačke organizacije.

I onda se nemojte čuditi što tamo neki poduzetnik – za kojeg inače svi navode da je pripadao prije navedenom miljeu – Danko Končar, potpomognut odvjetnikom Antom Nobilom i glumcem Radom Šerbedžijom, zdušno pjeva u nekoj birtiji partizansku “Po šumama i gorama…” I nije to slučajno osvanulo na društvenim mrežama. Velikosrpska politika provodi se perfidno, pjesmom usred Arene u Zagrebu, gdje su se kao oko egipatskih lonaca okupili nikad ražalovani jugonostalgičari.

Ne zanimaju me ničije tuđe glazbene preferencije, no kraljici cajki iz bivše države, koja je najavljujući u uvodu spominjanu pjesmu svojoj vjernoj u trans padajućoj publici poručila kako je pjeva “protiv svih onih budala koje su uništile zajedništvo i suradnju” među narodima i narodnostima bivše SFRJ, želim jasno s ovog mjesta poručiti: Gospođo Živojinović, rat i sva ostala zla koja su nakon njega nastala pokrenuo je vaš veliki vožd Slobodan Milošević i JNA udružena sa četničkim postrojbama (!).
Od Gavrila Principa preko Slobodana Miloševića pa do današnjih njegovih sljedbenika na čelu sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, sve je to ista slika i preslika velikosrpskih presizanja, koja se mogu svesti na ono što mi je prije 25 godina govorio u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, 20. prosinca 1994., hrvatski isusovac pater Ivan Fuček, u to vrijeme profesor moralne teologije na Papinskom učilištu Gregoriana u Rimu: “To je glad za zemljom”.

“Ili još prije jedan mesijanizam srpskoga naroda koji živi u tom narodu od pobjede Turaka nad Velikom Srbijom 1389. godine do dana današnjega. A svaki mesijanizam u povijesti strašno je opasan, jer norma je morala onda ostvariti jednu takvu mesijansku ideju koja uništava sve oko sebe i zato su Srbi krenuli u agresiju”, profesorski mi je protumačio pater Fuček.
Završio bih za kraj s jednom našom pjesmom: “Reci brate moj, jesmo li prokleti, Pa se tako brzo sve zaboravi, Al’ neka neda Bog, pa nas budu trebali, Opet će se gusta magla spustiti…”

Show More

Povezane objave

Back to top button
Close
Close