AktualnoSlobodna DalmacijaSvijet

Kako je Zapad ostao bez lidera: porazno je da velika Amerika i velika Demokratska stranka nisu uspjeli pronaći mlađu osobu koja će donijeti nove ideje

Sjećam se teksta kolege Ivice Ivaniševića koji je napisao kako hrvatski glasači s lijevog spektra iz izbora u izbore na biralištima začepe nos prije nego što zaokruže – SDP. Nisu za njih ni Milanović, ni Bernardić, a vjerojatno ni Grbin, ono što bi ljevica trebala biti, ali, eto, daju glas za ono što smatraju manjim zlom. Začepe nos, uzmu lapiš, pa što bude.

Vrlo je vjerojatno tako biralištima pristupio i dio glasača koji su se u “bogatoj” ponudi – Trump ili Biden – odlučili za potonjeg. Izbor bivšeg potpredsjednika iz dva mandata Baracka Obame (naravno, treba još pričekati i službenu potvrdu Bidenove pobjede, nakon što Trumpov ured podnese sudske tužbe) samo je još jedan u nizu dokaza sada već očitog, kroničnog nedostatka velikih političkih imena, lidera i ideja na Zapadu.

‘Dokazao’ se kao potpredsjednik

Nije to samo stvar Sjedinjenih Država, nego i Europe, gdje pojedine zemlje, pa i one najveće, najznačajnije, s najstarijom demokracijom, kao i Europsku uniju, vode sivi, bezlični birokrati, ljudi bez ideja koje bi pokrenule stvari s mrtve točke, bez ideja kako će svijet izgledati za deset godina, a kamoli koju godinu iznad toga, i gdje bi trebalo biti mjesto svake od pojedinih država ili Unije.

Biden je, pokazat će se, pobijedio, ali teško je vjerovati da je riječ o osobi koja će napraviti iskorak, koja će donijeti neke nove velike ideje za cijeli svijet. Kao prvo, riječ je o čovjeku koji je bio desna ruka Obami, jednom od, kad je vanjska politika SAD-a u pitanju, najpogubnijih američkih predsjednika. Dovoljno je reći kako je svojom politikom uništio dvije, do tada, stabilne države, Siriju i Libiju, a onda time izazvao i izbjeglički val koji je doslovce Europu bacio na koljena, i time omogućio da širom starog kontinenta niknu mali Trumpovi prije nego što se original uselio u Bijelu kuću.

Činjenica da velika Amerika, i isto tako velika Demokratska stranka, nije uspjela u četiri godine od prošlih izbora pronaći mlađu, energičniju, kompetentniju osobu, koja će donijeti nove ideje za spas i svoje zemlje i cijelog čovječanstva, zapravo je porazna.

Ne zaboravimo pri tome i Bidenovu dob. Svaka čast svakome, ovdje nije riječ o podcjenjivanju političara po godinama, ali Biden će, doživi li kraj svog mandata, s travnjaka Bijele kuće u najboljem slučaju predsjedničkim helikopterom odletjeti na parking najbližeg Doma za starije osobe pod prigodnim nazivom tipa Bijela kućica ili Slatki snovi. A Amerikanci bi dan nakon njegova odlaska mogli započeti s akcijom “82 ruže za gospodina Predsjednika”. Naima, u siječnju 2025. Biden će imati 82 godine.

I tu priči nije kraj. Da nije bilo epidemije COVID-19, koja je ubila tri puta više Amerikanaca nego što je bio score u ratu u Vijetnamu, pitanje je bi li Trump uopće morao skupljati svoje stvari iz Bijele kuće. Do pojave epidemije američka ekonomija je bila u uzletu, sirovi stil njegove vladavine očito je imao prođu kod dobrog dijela birača, pogotovo kod radničke bijele klase, uvijek sklonima izolaciji imponiralo je Trumpovo America First pozivanje na doba Prvog svjetskog rata…

Ali onda je korona oborila ekonomiju, uslijedile su katastrofalne brojke mrtvih i oboljelih, došlo je do erupcije rasnog nasilja, i to je bio kraj. Predsjednik čija je ideja bila da dezinficijensom ubrizganim u ljudsko tijelo pobijedi koronavirus (takvim budalaštinama Trump je zasjenio i neke pozitivne stvari svog mandata, poput činjenice da nije poslao svoje vojnike u neku novu ratnu pustolovinu, da je prodrmao i NATO i Ujedinjene narode, pokušao je i obuzdati nadiruću nedemokratsku Kinu, obnoviti američko gospodarstvo i vratiti proizvodnju kući…) bio je tako blizu pobjedi, trebalo je samo da boleština iz Kine dođe godinu kasnije… I unatoč svim ovim problemima na knap je izgubio.

Gdje su doba…

Biden ili Trump? Hm, ništa bolje nije stanje ni s političarima širom Europe, od kojih su mnogi potpuno ispražnjeni bilo kakvog sadržaja i ideje, o čijim čarapama, hobijima ili omiljenim knjigama europska javnost zna sve, ali ne zna ni jednu ideju koju zastupaju i za koju se bore. Bez obzira bila ona prihvatljiva ili ne za većinu građana.

Gdje su doba Kohla i njegove ideje o ujedinjenoj Njemačkoj, gdje je doba Gorbačova i njegove ideje o demokratizaciji (naravno, u okvirima mogućeg) Sovjetskog Saveza, gdje je doba Reagana i njegove ideje o rušenju sovjetskoga komunizma. Pa ako hoćete i Blaira i njegova trećeg puta, ili Tsiprasa i spasa ucijenjene i ponižene Grčke.

Bile su to ideje koje su mijenjale svjetsku povijest, a na povijesti je ocjena koja je od tih ideja bila pozitivna ili ne. Izborom Bidena dobar dio čovječanstva i Sjedinjenih Država je odahnuo jer više nema posla s nepredvidljivim Donaldom na adresi 1600 Pennsylvania Avenue, ali neke velike, pozitivne, stvari ne treba očekivati. Samo prokleti kontinuitet politike bez pravog sadržaja.

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close