Slobodna DalmacijaZdravlje

Je li nakon svih katastrofa moguće ostati normalan? Psihijatar dr. Boran Uglešić: Ključno je ne zatomljavati emocije i sam sebi dati što više posla

Kako ostati normalan u ovako nenormalnom vremenu? Pitanje je to koje se vrlo vjerojatno mota po glavama mnogih koji su živjeli po onoj “dobro je dok je ovako” i koji su mislili da nikada ne može biti gore. Nažalost, u posljednjih godinu dana Hrvatsku je pogodio niz prirodnih katastrofa.

Počevši od pandemije koronavirusa, potresa u Zagrebu, koji kao da je opomenuo što nas u budućnosti čeka, pa do loše turističke sezone (uvjetovane pandemijom), pa nastavka pandemije (drugi val), veće nezaposlenosti, povećane smrtnosti stanovništva i na kraju godine potresa katastrofalnih razmjera na Baniji i Kordunu.

I sada, u takvim tragičnim situacijama, ljudi bi trebali nastaviti dalje, normalno živjeti, smijati se, radovati se svakom novom danu, danu punom neizvjesnosti i loših vijesti, gdje nitko od nas ne zna “odakle tuče”.

I, naravno, zbog svega ovoga postavlja se logično pitanje “kako ostati normalan u nenormalnom vremenu”.

– Kada smo prije nekoliko mjeseci razgovarali, činilo nam se da nema ništa gore od korona-krize.

Razgovarali smo tada o nesigurnosti, strahu, nemogućnosti kontrole, osjećaju bespomoćnosti, zabrinutosti za svoje zdravlje, živote… Imali smo različite emocije, reakcije, od negacije situacije oko nas do racionalnih prihvaćanja situacije. Međutim, poslije razornog potresa na Baniji i Kordunu pokazalo se da smo sada u situaciji stalnog straha, od ponovnog straha, koji bi proizveo neki novi potres ili neka druga prirodna katastrofa.

To se, zasigurno, najviše očitava kod ljudi koji su potres preživjeli, ali i kod stanovnika ostalih dijelova Hrvatske, koji, htjeli ne htjeli, razmišljaju “što ako nas potres pogodi?” – kazuje doc. dr. sc. Boran Uglešić, poznati splitski psihijatar.

Nekome je ‘kraj svijeta’

Pandemija i potres kod svih nas morali su izazvati psihička stanja, koja zasigurno nisu prirodna i s kojima se mnogi od nas teško nose.

– Prirodna nepogoda kao što je potres čovjeka dovodi u najnemoćniju životnu situaciju. Javlja se u njemu osjećaj potpune bespomoćnosti i nikakve kontrole nad sudbinom.

Da usporedimo. Recimo kod koronavirusa čovjek može staviti zaštitnu maskicu na lice, izbjegavati kontakte, ne izlaziti u zatvorene prostore, gdje ima puno svijeta, i koliko-toliko će biti zaštićen. No, kod potresa zaštite nema, nego postoji samo sreća, a srećom se ne može upravljati ni na nju utjecati.

Dakle, kod potresa govorimo o potpuno nepredvidljivoj situaciji, gdje čovjek “obolijeva” od straha svih strahova, jer je strah od potresa kod čovjeka “okidač” svih psihičkih simptoma. A takve simptome, nažalost, već sada vidimo kod velikog broja ljudi koji su preživjeli ovako teško, traumatsko i životno iskustvo – govori dr. Uglešić.

Naravno, ne proživljavaju svi ljudi ovakva traumatska iskustva na isti način.

– Na svijetu ne postoje dva čovjeka koji će neki traumatski događaj proživjeti na isti način. Netko misli da ne može biti gore od ovoga sada i nada se boljemu, a nekome je ovo “kraj svijeta” i s tolikim stresom se ne može nositi. Neki mogu paničariti, biti neorganizirani, preplašeni, dok drugi mogu biti sabrani, proaktivni, djelovati pozitivno, što ne znači da i njih nije strah. Međutim, strah ne možemo mjeriti i na taj način utvrditi koliko je kome teško.

Isto tako, ne možemo se truditi i pokušati shvatiti koliko je teško i kroz koje životne traume prolaze ljudi, recimo na Baniji, koji su proživjeli i preživjeli posljednje strahote. U ovom trenutku svima nama, a posebno njima, sve su emocije i reakcije dopuštene i nijedan osjećaj ili reakcija koje su oni ili mi doživjeli niti je ispravna niti je kriva – kazuje dr. Uglešić.

Budući da ne znamo “odakle tuče”, što raditi i kako nastaviti živjeti koliko-toliko normalno?

– Preporuka bi bila da protok informacija koje ljudi dobivaju bude ograničen i da te informacije budu iz relevantnih izvora. Time preveniramo preplavljenost stalnog dotoka traumatskih vijesti.

Pozitivan stav

Bilo bi bitno pokušati zauzeti jedan pozitivan stav, da svaka osoba pokuša razmišljati u što pozitivnijem smislu i da zaživi ona poslovica kako je svako zlo za neko dobro. Znam da je to danas gotovo nemoguće, ali svi bismo trebali pokušati tako razmišljati, i provoditi “okupacijsku terapiju”, odnosno zanimati se nečim. Ako nemaju posao, barem pronaći neku dnevnu zanimaciju, uz koju će odagnati ružne misli od sebe i pokušati se vratiti u dnevnu rutinu – govori dr. Uglešić.

Naravno, ne valja probleme “držati u prsima”, nego bi trebalo o njima razgovarati.

– Ne smiju se potiskivati osjećaji jer se čovjek onda loše osjeća. O osjećajima treba otvoreno razgovarati, a sve u cilju rasterećenja svojih misli, da čovjek “izbacuje” loše misli iz sebe. Trebamo sebi dopustiti da svoje emocije proživimo na koji je god način to moguće.

Naravno, na naše psihičko stanje, odnosno na “psihičko stanje nacije”, utječe i zimsko doba godine, vremenski uvjeti, nemogućnost izlaska vani, u kafiće, restorane, teretane, nemogućnost druženja, socijalna distanca, teška ekonomska situacija… Sve to produbljuje postojeću tešku situaciju. Međutim, moramo ići naprijed i razmišljati pozitivno, kako će i ovakvoj situaciji doći kraj – kaže dr. Uglešić.

Ipak, nije svim stanovnicima Lijepe naše jednako “depresivan život”.

– Mi u Dalmaciji ne možemo ni pojmiti što je u glavama ljudi na Baniji i Kordunu i kako se oni osjećaju. Mi smo one strahote potresa proživljavali s njima i bili smo i još uvijek jesmo suosjećajni. No, mi smo to proživljavali s 500 kilometara udaljenosti, što je neizmjerno lakše.

Ipak, u ovom potresu je na površinu isplivala ona “svako zlo za neko dobro”. Hrvatska se ponovno ujedinila, pokazalo se da animozitet sjevera i juga u stvarnosti ne postoji i da smo svi zajedno i jedno kada je to najpotrebnije, i to je pozitivna strana ove ružne priče. Hrvatska je pokazala zajedništvo, solidarnost, suosjećanje, pokazali smo da smo jedno tijelo, koje zajedno diše istim plućima i za koje kuca isto srce – zaključio je dr. Uglešić.

Kako ostati normalan?

Četiri preporuke za očuvanje mentalnog zdravlja

1. Neka informacije koje dobivate budu ograničene i iz relevantnih izvora. Izbjegnite dotok samo traumatskih vijesti.
2. Bitno je pokušati izgraditi pozitivan stav, razmišljati u što pozitivnijem smislu, u skladu s poslovicom kako je svako zlo za neko dobro.
3. Provoditi “okupacijsku terapiju”, pronaći neku dnevnu zanimaciju uz koju ćete odagnati ružne misli i vratiti se u dnevnu rutinu.
4. Ne valja probleme “držati u prsima”, potiskivati osjećaje, nego bi trebalo o njima razgovarati.

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close