Crna kronikaSlobodna Dalmacija

Ivanu Giljanoviću nisu pomogle žalbe, ostaje mu pet godina robije, iako je u sudnici vikao: ‘Ja sam na robiji kao kući, ovo će vam pasti!‘

Iako je Ivan Giljanović zvani Giljo bio uvjeren da će mu Vrhovni sud ukinuti presudu od pet godina robije, to se nije dogodilo.

Podsjetimo, Giljanović je toliku kaznu dobio početkom prosinca 2019. godine, i to zbog pokušaja ubojstva ​s neizravnom namjerom Marka Bekavca, početkom svibnja 2018. godine u kafiću “Clo”, a osudilo ga je sudsko vijeće splitskog Županijskog suda na čelu sa sutkinjom Višnjom Strinić.

Vrhovni sud u potpunosti je ovih dana potvrdio presudu tako da je Giljanoviću, koji se od travnja 2019. nalazi u zagrebačkom Remetincu u istražnom zatvoru, ostalo još “odguliti” nešto više od tri godine zatvora. Mora platiti i nešto više od 30 tisuća kuna sudskih troškova.

– Sudili ste me po imenu i prezimenu, niste vjerodostojna sutkinja. Dali ste mi pet godina, to će vam pasti. Robija me ne boli, dajte mi još deset, ja sam na robiji kao kući. Koliko su ti platili? Ima Boga, on će mi suditi, a i tebi! Silovatelju dajete dvije godine… Malo je pet, dajte mi još 25 godina. Čovik mi je misecima pritija… Neću slušati ovo, iden ća….Ja sam najjači!! – vikao je na izricanju presude 6. prosinca prije dvije godine Giljanović.

Pucanj nije brisan

Podsjetimo, optužnica ŽDO-a teretila je Giljanovića da je u Bekavca, nakon verbalnog sukoba u kafiću, ispalio jedan hitac iz pištolja kalibra devet milimetara koji ga je pogodio te je pao na tlo, a kad se uspio podignuti, Giljanović je s oko metar i pol udaljenosti ispalio prema njemu još jedan hitac koji ga je također pogodio. Tako ranjen, Bekavac je počeo bježati, a Giljanović je krenuo za njim i upucao ga s još tri metka. Za blažu kaznu Giljanoviću nije pomoglo niti to što je Bekavac na suđenju preuzeo krivnju tvrdeći da je on sam kriv za to što je upucan i da ga je Giljanović, da je htio, mogao ubiti.

– Nisam zainteresiran za kazneni progon jer ja sam taj koji je doveo sebe i Giljanovića u ovu situaciju, a on mi je puno pomogao. Ja sam tada bio ovisnik o heroinu i Giljo mi je pomogao da se skinem s droge, primio me u svoju obitelj. Živeći s njim i njegovom obitelji shvatio sam kako je lijepo živjeti na jednom višem nivou, kako je lijepo imati novac, vidio sam da je život uz novac ljepši i ja sam tako poželio živjeti. Giljo me u kafiću išao pozdraviti, zagrliti me, a ja sam ga odgurnuo i prijeteći rekao da sjedne, da ćemo razgovarati. Pepeljarom sam udario o stol i kazao mu da je ovo moj grad.

Giljo ništa nije rekao, a ja sam i dalje galamio i nije bilo govora o nikakvom dugu. Ja sam kriv za sve ovo, a da me htio ubiti, ne bi mi pucao u noge već u trbuh, prsa ili neki drugi vitalni dio tijela. On je reagirao instinktivno boreći se za svoj život, kao i svoje obitelji s obzirom na moje ranije ponašanje. Više hitaca je ispalio jer ja nakon prvog koji me pogodio nisam pao na tlo. Da jesam, ne bi do ovoga dalje ni došlo – kazivao je tada Bekavac, no sudsko vijeće taj je iskaz ocijenilo kao nastojanje da se pomogne okrivljeniku.

Također su utvrdili, iako je obrana tvrdila drugačije, da Bekavac tog dana nije sa sobom u lokal donio nikakvu torbicu u kojoj je bio pištolj te da je Giljanović pucao prema prsima i trbuhu znajući da su tu najvitalniji organi. Nisu prihvatili niti pojašnjenja obrane da je Giljanović reagirao tako zbog dugotrajne patnje, razdraženosti ili prepasti ustvrdivši da nisu utemeljene tvrdnje da je Giljanović primao prijetnje jer bi ih inače prijavio policiji, a niti njegovi bližnji nisu imali pojma o tim prijetnjama.

Da je bio u stanju patnje, prepasti ili razdraženosti ne bi se, smatra sud, nalazi s Bekavcem i pri susretu se s njim srdačno izljubio i izgrlio.

Tri žalbe

Iako je Giljanović podnio čak tri žalbe i to osobno te po jednu preko odvjetnika Marija Vukovića i Krešimira Škarice žaleći se na bitne povrede odredaba kaznenog zakona te pogrešno utvrđeno činjenično stanje i tražeći ukidanje i vraćanje na ponovno suđenje ili oslobađanje, Vrhovni sud odbio je sve njegove argumente obrazloživši da je splitski sud potpuno pravilno utvrdio sve činjenice.

“Da je optuženik doista bio prestrašen zbog prijetnji, odnosno da ih je shvatio ozbiljno, bilo bi logično, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, da ih je prijavio policiji što evidentno nikad nije učinio. Nadalje, iz snimke nadzorne kamere se jasno vidi da se optuženik pri susretu sa žrtvom pozdravlja, grli i ljubi, a potom prvi jače udara žrtvu koja mu odmah uzvraća. Racionalni postupci optuženika koji je unaprijed dogovorio susret sa žrtvom, došao naoružan i pri prvom susretu demonstrirao agresivnost, nisu postupci osobe koja se zbog prijetnji nalazi u stanju dugotrajne patnje, jake razdraženosti ili prepasti”, obrazloženo je, među ostalim, u pravomoćnoj odluci Vrhovnog suda.

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close