KolumneSlobodna Dalmacija

Hoće li Milanović biti protiv uvođenja eura? Evo što je ovoga ljeta poručio na Facebooku, što zaključujete iz ovih rečenica? Neće valjda Budišinom metodom…

Zoran Milanović novi je predsjednik države, a iako ta pozicija nema institucionalnu ulogu u kreiranju ekonomske politike Hrvatske, jasno je kako svaki istup čelnog čovjeka države neposredno izabranog od građana ima itekako pojačani megafonski potencijal i utjecaj na javno mnijenje.

Međutim, za sada je teško kazati koji je stav Zorana Milanovića o krucijalnim ekonomskim temama – s kojim će prijedlozima formalno i neformalno ići prema Vladi i javnosti, odnosno koje će ekonomske politike manje ili više zagovarati.

Jedna od tih nejasnih tema svakako jest Vladin plan prelaska na euro, jer je u odgovorima na to pitanje izabrani predsjednik odgovarao otprilike sa “da, ali ne”.

Na primjer, u srpnju ove godine Milanović je na svom Facebook profilu poručio kako nije za uvođenje eura na referendumu i na sastancima s MMF-om, “svjetskim financijskim policajcem kao neki dan u Dubrovniku, ne tako da nam se odluke serviraju u obliku zapisnika s kolegija Ministarstva vanjskih poslova, nego kao zajednica ljudi koji misle i donose odluke o svojoj sudbini sljedećih deset, dvadeset, trideset godina, da o tome neprestano razgovaramo”.

Tada je, međutim, ocijenio da Hrvatska u euru znači Hrvatska bez svoje nacionalne valute.

“To znači s valutom o čijim kretanjima odlučuju ljudi koje mi ne biramo, i ponovno kažem zašto ne, ali ne na ovakav način”, kazao je.

Pregovori od 30 godina

“Uvođenje eura u Hrvatsku ne znači jeftiniji novac! To vidimo po nizu primjera u Europi u kojima države koje nisu u euru imaju najniže kamatne stope. Kamatna stope ne ovise o tome jeste li u euru nego koliko ste uređena država, vlada li kod vas endemski lopovluk ili red, vladavina prava i zakon. I zato se zalažem, moderna Hrvatska, razgovor, a ne za diktat”, istaknuo je tada Milanović.

I što sada itko može zaključiti iz ovakvih rečenica – Milanović nije (bar prema tadašnjem stavu) za referendum, ali je za ozbiljne pregovore i razgovore koji mogu trajati 30 godina? Ni u SDP-u, njegovoj matičnoj stranci nisu mnogo jasniji po tom pitanju, ali ipak naginju prema odgađanju uvođenja eura.

Ni SDP, naime, nije protiv uvođenja eura, ali, sukladno riječima Branka Grčića, predsjednika Središnjeg savjeta SDP-a, iz veljače 2019. u SDP-u “nisu ni suverenisti ni euroskeptici, niti su načelno protiv eura, međutim, u ovom trenutku smatraju da Hrvatska nije spremna za uvođenje eura”.

“Kada bi sam čin ulaska EMU bio posljedica tih provedenih reformi, to podržavam, no u ovom trenutku mi u SDP-u mislimo da Hrvatska nije spremna za preuzimanje eura, i to zbog potpunog izostanka spomenutih reformi, te slabosti i osjetljivosti hrvatske ekonomije.

Hoće li se u godinama koje slijede, u nekom prijelaznom razdoblju, to promijeniti, moram priznati da sam skeptik, a skeptik sam jer je ova HDZ-ova vlada u zadnje dvije godine mandata napravila upravo suprotno, i, primjerice, zaposlila više od 10.000 ljudi u javnom sektoru”, rekao je tada Grčić.

I Milanovićev i Grčićev istup stoga više naginju u smjeru protiv uvođenja eura, Vladina projekta koji, zajedno s Hrvatskom narodnom bankom, cilja ulazak u eurozonu do početka 2024. (iako bi teoretski to bilo najbrže moguće početkom 2023.).

Nema sumnje kako će suverenistička desnica i populistička ljevica, kao i neindentificirani leteći politički subjekti, poput Živog zida, inzistirati na referendumu o uvođenju eura, pa neće biti čudno ako se krene i u peticiju za održavanje referenduma, a baš u tom smislu bi stav predsjednika države, kao i SDP-a, mogao biti presudan u formiranju šireg društvenog stava prema tom pitanju.

Upravo zbog svega toga bi bilo poželjno da se Milanović jasno odredi prema ovom pitanju, kao i SDP, a ne da i on i njegov stranka sjede na dvije stolice i zalažu se za Budišinu metodu – “Odlučno možda!”.

Iluzionistički zahtjevi

Projekt prelaska na euro je previše bitan za gospodarstvo i budućnost ove države, da bi se oko toga važni politički subjekti mogli igrati mačke i miša. Pa neka se zna tko je bio za kakvu politiku, kako bi na osnovi toga građani mogli informativno ocijeniti odgovornost svakoga za “daljnji razvoj situacije”.

I to ne vrijedi samo za projekt prelaska na euro. Mandat predsjednika Milanovića ocjenjivat će se, između ostalog, upravo po tome je li poticao nerealne političke i ekonomske politike kako bi podilazio iluzionističkim zahtjevima dijela biračkog tijela ili je svoju poziciju državnički koristio kako bi građane stalno suočavao s realnošću.

Hoće li, naime, kao predsjednik društvo infantilizirati inzistiranjem na “načelu ugode” ili će ustrajanjem na “načelu stvarnosti” utjecati na političko i ekonomsko sazrijevanje nacije.

Milanović jest dobio ove izbore prvenstveno zbog toga što je političkom centru i lijevom centru dozlogrdila tolika razine korupcije, prvenstveno u javnim poduzećima i lokalnoj upravi, kao i “fenomen Bandić”, pa su poželjeli imati na Pantovčaku čovjeka koji će grmiti protiv toga.

Ali institucija predsjednika Hrvatske, i ovako ograničena, daje šefu države ipak širi utjecaj i moć. Nadajmo se da će Milanović kao predsjednik države biti mnogo koherentniji, ozbiljniji i mudriji nego što je bio premijer. U protivnom, loše nam se piše.

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close