KulturaSlobodna Dalmacija

Gitarist Srđan Bulat i altistica Biljana Kovač odsvirali su i otpjevali glazbenu posvetu dostojnu prof. Gorana Listeša

Srđan Bulat upisao je peti nastup na festivalu Dani klasične gitare, ali je solističku izvedbu zamijenio duom pa je njegova gitara uz prodorne altovske dubine Biljane Kovač oplemenila Sveučilišnu galeriju Vaska Lipovca u Splitu.

Otvorenje osmog izdanja festivala obilježila je i minuta šutnje za Gorana Listeša, koju je za jednog od najistaknutijih gitarista poveo umjetnički ravnatelj Josip Dragnić. Međutim, glazba koja je uslijedila ipak je na najbolji način slavila život i oplakala smrt nedavno preminulog profesora UMAS-a. Njegov nekadašnji student Srđan Bulat posvetio mu je nastup, a tehničkom vještinom izvedbe, u simbiozi s muzikalnošću te minucioznim pristupom svakom djelu, pokazao je da se Listešov put nastavlja koracima studenata njegove klase.

Vještom manipulacijom gitara je pod Bulatovim prstima prolazila kroz razne transformacije, zadivljujući promjenom boje instrumenta čak i unutar jedne skladbe, kao u “Ciacconi” Silviusa Leopolda Weissa, ili nježnim i zvonkim tonovima u izrazito liričnoj izvedbi “Mallorce” Isaca Albéniza.

Biljana Kovač također je prolazila metamorfoze koketirajući u prvom dijelu programa s izvedbama ženskih (Kornelija iz Händelove opere “Giulio Cesare”) i muških uloga (Orlando iz istoimene Händelove opere te Ottone iz Monteverdijeve “Krunidbe Pompeje”).

SKLADAN DUO

Ova diplomirana operna pjevačica i biokemičarka, koja se nakon glazbenog obrazovanja u Podgorici nastavila usavršavati u Moskvi i Milanu, posvetila se i studiju barokne glazbe, koja je obilježila prvi dio koncerta. Iako joj je barok uža specijalnost, više je impresionirala izvedbama suvremenijeg repertoara.

U “Sedam španjolskih pučkih pjesama” Manuela de Falle pokazala je moć transformacije i izražajnosti, od nježne Nane do temperamentnih i dramatičnih Canción i Polo, iznijevši različite osjećaje i karaktere, a tečno vladanje francuskim, ruskim, engleskim i talijanskim jezikom pridonijelo je i vještom prelasku na španjolsko govorno područje.

Glas se ugrijao, emocije su se probudile, tijelo opustilo pa je prva skladba s programa “Amarilli, mia bella” Giulija Caccinija, tek u dodatku predstavila puni sjaj interpretativnih sposobnosti ove pjevačice u baroknom glazbenom idiomu: od dinamičkih nijansiranja, vješto izvedenih ornamenata do glatkih prelazaka u različite pjevačke lage.

Posebnost programa bile su i dvije pjesme prema Emily Dickinson, engleske skladateljice Kristine Arakelyan, posvećene upravo ovom duu. Uz drugu pjesmu, “Hope is the Thing with Feathers”, skladan duo prenio je i poruku nade. Poželimo da se nada na pernatim krilima proširi brže od koronavirusa i da se, unatoč svakom neizvjesnom danu, ostvare svi planirani koncerti ovoga gitarističkog festivala; od recitala Ane Vidović, preko koncerta Splitskoga gitarističkog kvarteta 5. studenoga u solinskom Domu kulture Zvonimir do završnice uz Maurizio Di Fulvio trio 6. studenoga u Kući jezika i kulture na Peristilu.

Show More

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close