Slobodna DalmacijaSplit

Bivši ravnatelj KBC-a Split kritizira: Presađivanje matičnih stanica bilo je spremno i prije 8 godina, trebali su samo zidove premazat. Kasni se…

Kad su prije 20-ak dana iz KBC-a Split htjeli revidirati povijest i objavili da su prvi put u ovoj bolnici presadili rožnicu, iako su tri takve operacije obavljene još u travnju 2000. godine, koje je tada izveo dr. Žuljan, prof. dr. sc. Julije Meštrović, sadašnji ravnatelj KBC-a Split, najavio je kako će se u siječnju obaviti i prvo presađivanje matičnih stanica.

Priznat ćemo, velik je to događaj za splitsko zdravstvo, ali trebao se dogoditi prije osam ili devet godina.

– Hvale se nečim što se trebalo dogoditi prije mnogo godina. Nikome u splitskom i hrvatskom zdravstvu nije jasno zašto se s presađivanjem matičnih stanica u Splitu nije započelo ovih proteklih osam ili devet godina. Na završetku mojeg drugog mandata ravnatelja 2012. godine, ja sam budućim ravnateljima bolnice u amanet ostavio što sve trebaju napraviti. Splitska je bolnica spremna za transplantaciju matičnih stanica od 2012. godine.

Sve je bilo pripremljeno, zadovoljili smo sve uvjete – prostor, kadar i opremu. Sve je uređeno na Križinama. Tada je jedini prigovor tehničke struke bio da premaz zidova u laboratoriju u kojem se trebalo obavljati presađivanje matičnih stanica nije adekvatan i da se mora promijeniti. No, nabavili smo i taj poseban premaz i samo je trebalo njim premazati zidove – rekao nam je bivši ravnatelj dr. Dujomir Marasović.

Nakon toga je “dotur Duje”, kako on kaže, “sišao s vlasti”.

– Što se dalje događalo i zašto se nije krenulo u taj transplantacijski program, ne znam, iako sam pitao više puta. Valjda nisu mogli pronaći pitura koji bi obojio te zidove. Ja samo znam da je KBC Split tada, kada smo krenuli u projekt transplantacije matičnih stanica, potpisao poseban ugovor s KBC-om Zagreb o njihovu mentoriranju i obuci naših kadrova za transplantaciju matičnih stanica.

Iz Zagreba je u Split dragovoljno i volonterski dolazio prof. dr. sc. Boris Labar, najpoznatiji i najbolji hrvatski hematolog, koji je obučavao naše ljude i nadgledao cijeli proces priprema. Čak su naši ljudi iz Splita odlazili u KBC Zagreb na obuku i mi smo to Zagrepčanima “masno plaćali” – govori dr. Marasović.

Započeto nije dovršeno

Osim transplantacijskog programa, koji je doveden do samoga kraja, u KBC-u Split su, u mandatu dr. Marasovića, započeli još neke transplantacijske programe.

– Ni od tih programa do danas nema ništa. Za transplantaciju bubrega bilo im je potrebno još šest mjeseci do godinu dana i mogli su početi obavljati takve zahvate. Ljudi su obučavani u Zagrebu, još je samo trebalo izvesti građevinsku rekonstrukciju prostora na Križinama. Sve je to moglo biti dovršeno u godinu dana. Zašto nije? Tko to zna, očigledno nekome to nije bilo u interesu – navodi.

Transplantacija jetre?

– S njome nismo daleko otišli. Razgovarao sam s liječnicima koji su bili određeni da vode taj program i koji su rado prihvatili svoje uloge u tome. Rekonstruirali smo cijeli kirurški blok, sve operacijske dvorane, kako bi se moglo započeti s tim. Samo je trebalo školovati kadar. Što se poslije mojeg odlaska dogodilo, ni to ne znam – kaže dr. Marasović.

Transplantacija rožnice?

– Ona je prvi put obavljena još 2000. godine, u mandatu prof. dr. sc. Dinka Mirića, koji je tada bio ravnatelj. No, onda se s time stalo, ne znam zašto. Međutim, mi smo htjeli obnoviti presađivanje rožnice, ali prije toga smo željeli da naši liječnici na Očnom odjelu obavljaju operacije stražnje očne komore i ablaciju retine, koje su kudikamo teže od presađivanja rožnice. Međutim, na Oftalmologiji smo naišli na zid, odnosno na velike svađe između liječnika, od kojih nitko nije želio obavljati te teške operativne zahvate. Tamo je tada bio veliki nered i zato je presađivanje rožnice na neki način tada zapušteno – zaključuje prof. dr. sc. Marasović.

Zbog čega je to tako i zbog čega je KBC Split jedini u kojemu se ništa ne presađuje ili se presađuje sa strahovitim kašnjenjem?

Zbog toga što gotovo svi dosadašnji ravnatelji KBC-a Split pod tepih stavljaju većinu onoga što su njihovi prethodnici napravili i ne donose samostalno odluke o važnijim projektima, nego to rade kad iz Zagreba dobiju “mig”. U šali, mnogi zaposlenici KBC-a Split kažu da se u Zagrebu odlučuje i o tome koliko će toaletnog papira splitska bolnica dobiti.

‘Prije mene ništa nije valjalo’

Uz to, treba istaknuti da je splitskoj bolnici najgore kad se mijenja vlast na razini države i kada na vlast dolazi druga politička opcija. Tada svaka vlast postavlja “svog čovika” na čelo bolnice, mijenjaju se programi, planovi jer, naravno, ono prije nije ništa valjalo. Nitko od njih ne tolerira nikoga.

U ovu priču o kašnjenju splitske bolnice idealno bi se uključila i ona o presađivanju srca u Splitu, zbog koje je, kad je ona bila aktualna, iz Zagreba doveden i jedan transplantacijski kirurg, odnosno liječnik koji će to raditi. No, da bi se započelo s transplantacijama, trebalo je ispuniti mnoge uvjete. I svaki put kad bi KBC Split ispunio te uvjete, pravilnik Ministarstva zdravstva o transplantacijama srca bi se mijenjao. I tako su godine prolazile, a od pompozno najavljene transplantacije srca nije ostalo – ništa.

PROF. DR. SC. DINKO MIRIĆ:
Razmišljali smo i o banci rožnice

Razmišljali smo i o banci rožnice

– Ja se sjećam da smo mi obavljali zahvate presađivanja rožnice u mojem mandatu ravnatelja. Čak smo razmišljali o tome da napravimo i banku rožnica, ali tada su nam iz Zagreba rekli kako nama u Splitu to ne treba jer da je oni u Zagrebu imaju – rekao nam je prof. dr. sc. Dinko Mirić, bivši ravnatelj KBC-a Split.

Show More

Povezane objave

Back to top button
Close
Close